A onda je stigao onaj sudbonosni, pakleni utorak. Zvizdan udario u glavu, more glatko k’o ulje, gosti otišli na ručak u Trogir, a na brodu ostao Jure s posadom.
Vidjevši jadne cure kako se znoje na krmi, Juri proradi ono tradicionalno dalmatinsko veliko srce (koje se pali isključivo kad je posao gotov):
– E, cure moje, ajde… imate sad uru vrimena slobodno. Vruće je, skuvale ste se. Ajte, skidaj to i bacaj se u more, okupajte se malo, ajde! – zapovijedi Jure kretnjama ruku, glumeći morskog kera koji pliva.
Cure se pogledaše, pa jedna, onako sramežljivo, na tečnom broken-engleskom procijedi:
– But Boss… we don’t know how to swim. (Ali šefe, mi ne znamo plivati).
Jure, naravno, ne priznaje zakone fizike, a kamoli činjenicu da netko s otočne države ne zna plivat.
– Aha, Boga ti! Šta ne znaš? Ajde Boga ti, nikakav problem! Evo, vidiš ove narančaste prsluke za spašavanje? Opa, opa, uveži se, uskoči u kupaći i samo se bućni tu uz bandu. Malo se osvježite, toćajte se malo, uživajte, neću vas ja gledat!
Šok na krmi: Kad se prsluk za spašavanje pretvori u – pelenu!
Cure poslušaše gazdu. Odoše u kabinu, a Jure zapali cigaru, nasloni se na ogradu i čeka da vidi kako se azijska radna snaga snalazi u plićaku Gomilice.
Kad nakon pet minuta izlaze na krmu – Juri ispade cigara iz usta, a oči mu doživješe lakši infarkt.
Cure su shvatile uputu da se moraju „osigurati prslucima“, ali inženjerski um s Dalekog istoka očito ima drugačiju logiku od jadranskih pomoraca. Umjesto na prsa i preko ramena, cure su one masivne, neonski narančaste prsluke navukle – odozdo!
Protnule su noge kroz proreze za ruke, a cijeli onaj debeli, plutajući dio prsluka stegnule kopčama čvrsto oko struka i guzice. Izgledale su kombinirano kao astronauti koji testiraju opremu za bestežinsko stanje i bebe s gigantskim, narančastim, napuhanim pelenama marke „pempas“.
Jure je ostao u takvom čudu da je zaboravio disat. Gleda u njih, gleda u more, križa se i livom i desnom rukom.
– Isussati Boga… – promrmlja Jure protrljavši oči. – Šta je ovo, ti sunce ti poljubim?! Pa di se to tako oblači, sestro slatka?! Pa niste krenule na sumo rvanje, nego u plićak! Ako s tin skočite, guzica će vam plutat na površini, a glava bit pod morem! Okrenut ćete se k’o bova!
Nova turistička atrakcija: „Službene kupaće Filipino“
Cure, potpuno uvjerene da je to vrhunac morske sigurnosti, krenuše se onako ukočeno, korak po korak, gegati prema rubu broda. S tim narančastim “ oklopima“ oko kukova izgledale su k’o da imaju ugrađene zračne jastuke za slučaj bočnog udara.
Kad su se oprezno počele spuštati niz skale, dok im je prsluk držao donji dio tijela u zraku, Jure je s krme vikao uputstva: „Ma drž se za konop! Ne skači naglavačke, izvrnut će te ta pelena! Ajme meni, ako mi se utope, inspekcija će me zatvorit do idućeg stoljeća!“
U tom trenutku, na rivi se okupilo pola Gomilice. Lokalni umirovljenici koji inače komentiraju cijenu srdela, sad su sjedili na klupi i u nevjerici gledali Jurin novi projekt.
Jedan viče!
– Jure triba li ti radnik da ih prisvlači?
– Evo ga, Jure izmislio novi kupaći kostim s velikom i malom nuždom! – vikao je drugi s rive.
– Jure, jesu li to tebi radnice obukle zračne jastuke od kamiona ili ti to biže s broda?! – dobacivao je treći.
Jure se, naravno, brzo snašao. Kad je vidio da turisti s drugih brodova vade mobitele i bjesomučno snimaju Jurine „narančaste bove“, odmah mu je proradio poduzetnički kliker. Brže-bolje je uzeo komad daske, markerom napisao: „UPOZORENJE: Kupaće Filipini bikini na brodu “ i objesio to na jarbol.
Priča se da Jure od tog dana naplaćuje posebnu kartu za „Gledanje inovativnog azijsko-kaštelanskog stila plivanja“. Jer u Dalmaciji se i od najvećeg čuda i krive montaže, na kraju, uvijek napravi dobra satira… i još bolja zarada!