Hrvatska javnost ponovno svjedoči nevjerojatnom festivalu licemjerja u režiji našeg pravosuđa, policije i dežurnih medijskih strvinara.
Na stup srama, pod bljeskovima kamera i u teškim lisicama, priveden je Dario Šimić – čovjek koji je cijeli svoj život, i na terenu i izvan njega, bio oličenje skromnosti, pristojnosti i poštenja.
Dok se u ovoj državi najgori društveni talog tretira s maksimalnim uvažavanjem njihovih ljudskih prava, čovjek koji je proslavio Hrvatsku preko noći je pretvoren u „državnog neprijatelja broj jedan“.
Dvostruki kriteriji: Zaštita za monstrume, spektakl za legende.
Sramota na hrvatski način: Za pedofile i ubojice idu inicijali, a za legendu Darija Šimića lisice i medijski linč
Hrvatska javnost ponovno svjedoči nevjerojatnom festivalu licemjerja u režiji našeg pravosuđa, policije i dežurnih medijskih strvinara.
Na stup srama, pod bljeskovima kamera i u teškim lisicama, priveden je Dario Šimić – čovjek koji je cijeli svoj život, i na terenu i izvan njega, bio oličenje skromnosti, pristojnosti i poštenja.
Dok se u ovoj državi najgori društveni talog tretira s maksimalnim uvažavanjem njihovih ljudskih prava, čovjek koji je proslavio Hrvatsku preko noći je pretvoren u „državnog neprijatelja broj jedan“.
Dvostruki kriteriji: Zaštita za monstrume, spektakl za legende.
Svi koji prate crnu kroniku u Hrvatskoj znaju kako izgleda standardna procedura za najteža kaznena djela. Kada se privode ubojice, pedofili, silovatelji ili teški kriminalci koji su uništili stotine života, pravila su jasna:
Lice im se pažljivo zamućuje na svim fotografijama i snimkama.
U medijima se navode isključivo inicijali (npr. šezdesetogodišnji I. J.).
Glave im se skrivaju jaknama, a policija ih često u tišini, gotovo neprimjetno, uvodi kroz stražnje ulaze.
Za njih vrijedi svako slovo zakona o zaštiti privatnosti i ljudskog dostojanstva. Ali kada je u pitanju Dario Šimić – obiteljski čovjek, vjernik i naš brončani Vatreni koji nikada u životu nije iza sebe ostavio niti jednu aferu – pravila odjednom postaju potpuno drugačija.
Za njega nema skrivanja lica. Nema inicijala. Nema diskrecije. Za njega su rezervirani medijski špalir, bljeskalice fotoaparata i lisice na rukama kao da je riječ o naoružanom i opasnom bjeguncu.
Gdje je nestala presumpcija nevinosti?
Temelj svakog civiliziranog društva i pravne države je pravilo: nitko nije kriv dok mu se to pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže. No, u Hrvatskoj ta teorija pada u vodu u sekundi kada mediji i policija odluče napraviti javni spektakl za skupljanje jeftinih bodova i klikova.
Čak i pod pretpostavkom da je Dario Šimić u nekom segmentu prekršio zakon (što tek treba dokazati), je li doista postojala opasnost da će pružati otpor? Da će pobjeći? Da će fizički ugroziti ikoga? Naravno da nije. Ali sila se morala trenirati na nekome tko je previše fin da bi radio skandale.
Sramite se!
Ovakve scene ne služe provođenju pravde, već isključivo javnom poniženju čovjeka koji to ni po čemu nije zaslužio. Zato treba jasno i glasno reći:
Sram te bilo, hrvatska policijo! Sram te bilo, hrvatsko pravosuđe! I sram vas bilo, medijski lešinari koji živite od tuđeg blata!
Dok se pravi kriminalci smiju sustavu u lice i brane sa slobode bez ijedne ogrebotine na ugledu, vi trenirate strogoću na čovjeku koji je cijeli život činio dobro.
Dario, drži se. Ljudi koji misle svojom glavom vrlo dobro vide što se ovdje događa. Uz tebe smo!
Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo
© 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana.