Ovce su mu, zadavale mnogo muke. Morao ih je redovito šišati zbog vune, a neke i klati zbog mesa. No čim bi naslutile što ih čeka, razbježale bi se po šumi, pa ih je čarobnjak morao tražiti, hvatati i silom vraćati u stado.

 

Budući da nije imao ni vremena ni volje neprestano ih nadzirati, smislio je mnogo jednostavnije rješenje.

 

Jednoga je dana hipnotizirao sve svoje ovce.

 

Pod djelovanjem njegove moći povjerovale su u sve što im je rekao.

 

Jednima je govorio:

 

„Ti nisi ovca. Ti si čovjek.“

 

Drugima:

 

„Ti si lav. Snažan si i neustrašiv.“

 

Trećima:

 

„Ti si orao, rođen da letiš iznad svih ostalih.“

 

A svakoj je ponavljao:

 

„Nisi stvorena da bi bila zaklana. Stvorena si da živiš slobodno, bezbrižno i sretno. Ne moraš se ničega bojati. Voljena si, posebna i sigurna. Ovaj je pašnjak najbolji od svih mogućih svjetova.“

 

Uvjerio ih je da im se ništa loše ne može dogoditi. Da čarobnjak nije njihov gospodar, nego dobročinitelj. Da ne postoji nikakva opasnost i da će njihov život biti dug, spokojan i ispunjen užitkom.

 

Nakon toga ovce su prestale bježati.

 

Više nisu sumnjale niti su se pitale zbog čega ih čarobnjak drži u stadu. Nisu preispitivale njegove namjere. Vjerovale su da su slobodne upravo zato što nisu mogle vidjeti ogradu.

 

Čak ni kada bi jedna od njih nestala, ostale se nisu uznemiravale.

 

Lavovi su bili uvjereni da se njima ništa ne može dogoditi.

 

Orlovi su vjerovali da su nedodirljivi.

 

Ljudi su s prijezirom gledali na obične ovce.

 

Tako je čarobnjak mogao nesmetano činiti što god je htio. Mogao ih je šišati, iskorištavati i odvoditi na klanje, a da se pritom nije morao bojati pobune niti gubitka nadzora nad stadom.

 

Ovce su ostajale mirne.

 

Spavale su otvorenih očiju, uvjerene da su slobodne, posebne i sigurne.

 

Njihov najčvršći zatvor nije bila ograda oko pašnjaka.

 

Bio je to identitet koji im je čarobnjak usadio.

 

… 

 

Ovo je jedna od najpoznatijih parabola povezanih s Gurdjieffovim učenjem. Njome se prikazuje mehanika manipulacije, neznanja i nesvjesnosti u kojoj živi čovjek koji sebe smatra budnim, iako se njegovo postojanje uglavnom odvija mehanički.

 

Prema Gurdjieffu, čovjek spava. Kreće se, govori, radi, voli, mrzi i donosi odluke, ali pritom najčešće nije svjestan ni sebe ni sila koje njime upravljaju. Podložan je sugestijama društva, običaja, obrazovanja, religije, politike, reklama, kolektivnih strahova, osobnih želja i vlastite taštine. Te sugestije s vremenom počinje smatrati vlastitim mislima.

 

Čovjek vjeruje da posjeduje jedinstveno, postojano i nedjeljivo „Ja“. Međutim, ono što naziva sobom često je tek mnoštvo proturječnih malih „ja“ koja se neprestano izmjenjuju. Jedno nešto obeća, drugo to obećanje zaboravi. Jedno želi promjenu, drugo se promjeni opire. Jedno voli, drugo prezire, treće se boji, a svako od njih, dok je na pozornici svijesti, govori u ime cjeline.

 

Unatoč toj unutarnjoj rascjepkanosti, čovjek je uvjeren da je jedinstven, svjestan i slobodan.

 

Poput ovce iz parabole, ne prepoznaje vlastitu uvjetovanost jer mu je pružen identitet kojim se može ponositi. Dovoljno mu je reći da je poseban, napredan, prosvijetljen, moralan ili neovisan, pa da zaboravi postaviti najvažnije pitanje: tko u njemu zapravo misli, bira i djeluje?

 

Hipnoza traje sve dok čovjek vjeruje da je već budan.

 

Zbog toga se oslobođenje ne postiže pukim usvajanjem novih ideja niti zamjenom jednoga ugodnog uvjerenja drugim. Ne postiže se ponavljanjem afirmacija, uljepšavanjem slike o sebi ni potragom za neprestanim osjećajem ugode.

 

Izlazak iz čarobnjakove magije zahtijeva dugotrajan i neumoljiv Rad na sebi: samopromatranje bez opravdavanja, samopamćenje, svjesno naprezanje, disciplinu, unutarnju iskrenost i spremnost da se vidi ono što čovjek o sebi najradije ne bi vidio.

 

To nije rad kojim se hrani taština, nego rad kojim se ona razotkriva.

 

Nije put prema ugodnijoj slici o sebi, nego prema rušenju lažnih identiteta.

 

Nije san o tome da smo lavovi, orlovi ili izabrana bića.

 

To je bolan trenutak u kojem ovca prvi put postaje svjesna da je ovca.

 

I tek tada (možda) može započeti njezino buđenje.