Ta retorika nije ništa novo.

Sjetimo se samo početka devedesetih godina i Domovinskog rata. Dok je Ratko Mladić sravnjivao sa zemljom hrvatska sela i gradove, dok su tenkovi s petokrakama i kokardama protjerivali stotine tisuća ljudi s njihovih ognjišta, puna su im usta bila „borbe protiv povampirenog ustaštva i fašističke Hrvatske“. Iste te floskule pod krinkom „antifašističke borbe“ služile su kao opravdanje za najsvirepije zločine i agresiju na Hrvatsku.

 

​Danas, desetljećima nakon pobjede u obrambenom ratu, svjedočimo povratku te iste narativne matrice. Grupe koje sebe nazivaju „antifama“, pogurane pojedinim političkim opcijama i medijima, ponovno pokušavaju nametnuti kompleks krivnje cijelom narodu. Sve što nosi predznak hrvatskog, obrambenog i domoljubnog za njih je „fašizam“, dok se zločini komunističkog sustava sustavno gurnu pod tepih ili opravdavaju.

​

Vrijeme je da se jasno i glasno kaže: osuda svih zločina komunističkog režima – i onih iz Drugog svjetskog rata, a posebice onih počinjenih pod istim simbolima u Domovinskog ratu – civilizacijski je standard, a ne nikakav fašizam.

​Samoprozvani „antifašisti“ i moderni ideolozi rado zaboravljaju kako rat u Hrvatskoj nije počeo u kolovozu 1995. godine, nego pune četiri godine ranije. Sjetimo se samo slika Vukovara 1991. godine – grada sravnjenog sa zemljom, nepreglednih kolona izmrcvarenog naroda koji u suzama napušta svoje domove i zloglasne Ovčare na kojoj su mučki ubijeni ranjenici i osoblje iz vukovarske bolnice. To je bilo pravo lice te lažne „antifašističke“ borbe.

 

​S druge strane, pogledajmo kolovoz 1995. i operaciju Oluja. Prilikom ulaska u Knin, hrvatske su snage ostavile otvoren i siguran koridor kako bi civili mogli otići bez ikakve sile i presije. Razlika u pristupu je drastična i nepremostiva: hrvatski generali i zapovjednici strogo su inzistirali na vojničkoj disciplini i kontroliranom ponašanju bez incidenata, dok su sa srpske strane ostali trajni audio i video zapisi na kojima generali s ratišta izravno zapovijedaju: „Ubij, pobij, spali, sprži i protjeraj!“

​Prekrajati te očigledne povijesne činjenice, izjednačavati žrtvu i agresora te svakoga tko podsjeća na te istine proglašavati „fašistom“ nije ništa drugo nego zla namjera i nastavak iste one propagande koja je devedesetih rušila Hrvatsku.