Mile vas brani od Bakira, Bakir vas brani od Dragana, Dragan vas brani od Mileta. Onda krene novi krug u kojem Mile brani od Dragana, Dragan od Bakira, a Bakir opet od Mileta. Krug je savršeno zatvoren, narativ je spreman, a tenzije su uvijek na ugodnih devedeset stupnjeva. Taman pred vrenje, ali nikad dovoljno da lonac eksplodira. Jer kad bi eksplodirao, tko bi onda dijelio fotelje?

 

​Dok narod troši živce na prebrojavanje krvnih zrnaca, povijesnih nepravdi i vitalnih nacionalnih interesa, trojac s početka priče i njihove privatne političke hobotnice prebrojavaju nešto sasvim drugo — nule na bankovnim računima. Sistem rada je fascinantan i razrađen do najsitnijih detalja. Prvo vam serviraju strah i uvjere vas da vam susjed druge vjere ili nacije želi uzeti sve što imate. Zatim se ponude kao jedini zaštitnici ognjišta i nacionalnog ponosa, pa dok vi preplašeni gledate u zastave, oni mirno gledaju u budžete, javna poduzeća, koncesije i namještene tendere. Na kraju, ako vam slučajno padne na pamet pitati zašto su cijene u trgovinama europske a plaće afričke, oni samo podignu ton i najave novu povijesnu krizu.

 

​Nakon četvrt stoljeća te grčevite borbe za narod, rekapitulacija je porazna. Oni su postali milijarderi, njihova djeca investitori s vlastitim poslovnim imperijima, a narod je dobio besplatne lekcije iz patriotizma i kartu u jednom smjeru za Frankfurt ili Beč. Dok se u javnosti razmjenjuju teške riječi i zapaljive izjave, iza kulisa vlada potpuni sklad. Nema te ugroženosti koja se ne može riješiti jednim dobrim tenderom ili raspodjelom ministarskih fotelja.

 

​Sljedeći put kad vam netko s govornice poruči da je nacija ugrožena, nemojte gledati u zastavu. Pogledajte u vlastiti novčanik, prebrojite sitniš za hrane i režije i zapitajte se jeste li zaista zaštićeni ili samo opet nasamareni.