Sjenka ožujka 1995. i zid šutnje
Najteži teret koji Abdić nosi godinama jest slučaj iz noći s 8. na 9. ožujka 1995. godine, kada je u Bihaću pod nerazjašnjenim okolnostima nestao i ubijen zapovjednik bihaćkog HVO-a, general Vlado Šantić. Šantić je posljednji put viđen živ upravo u hotelu „Sedra“ u društvu Abdića i njegovih pripadnika 502. brigade, koji su ga te noći odveli.
Iako je pravosuđe FBiH nakon više od dva desetljeća mrcvarenja procesa donijelo oslobađajući pravomoćni pravorijek uslijed „nedostatka dokaza“ i traljavosti istražnih organa, moralna ljaga ostala je neizbrisiva. Posmrtni ostaci generala Šantića do danas nisu pronađeni. Opći stav obitelji i javnosti jest da sudionici te noći jako dobro znaju gdje je Vlado završio, no organizirani „zid šutnje“ godinama spriječava da obitelj dočeka barem minimalnu pravdu i dostojanstveno pokopa oca i supruga.
Poratni „šerif“ i milijunski imovinski imperij
Nakon rata, Abdić započinje ekspresnu akumulaciju bogatstva i preuzima ulogu neformalnog gospodara gospodarstva i života u Bihaću. Unatoč tome što je u službenim kartonima prijavljivao skromna primanja, novinarska istraživanja (poput analiza Centra za istraživačko novinarstvo – CIN) razotkrila su ogroman nesrazmjer i imovinski imperij:
Privatizacija hotela „Bosna“: U procesu privatizacije preuzima atraktivni hotel u samom centru Bihaća, koji 2004. godine preprodaje banci za 2,3 milijuna KM.
Atrakcije u centru grada: Vlasnik je vrijednih stambeno-poslovnih prostora i ugostiteljskih objekata na najtraženijim lokacijama, čiju vrijednost sam u javnosti procjenjuje na iznose između 2,5 i 3 milijuna KM.