Njena inicijativa Save Europe Act, pokrenuta s Martinom Sellnerom, skupila je preko 600.000 potpisa građana koji traže jednu jednostavnu stvar: da Europa ostane Europa.

 

Europska komisija odbila je to registrirati – jer, kažu, „protivno je europskim vrijednostima.“

 

 

Sigurno ne onima običnih ljudi koji svaki dan gledaju posljedice politike koju nisu birali i ne mogu smijeniti.

Godine borbe protiv „otvorenih granica“ politike.

 

Migracija je tema koja provlači kroz gotovo sav njen javni angažman. Vlaardingerbroek godinama upozorava da nekontrolirani priljev ljudi iz zemalja izvan Europe mijenja demografsku i kulturnu sliku kontinenta brže nego što ijedan izborni ciklus može ispraviti. Njena inicijativa Save Europe Act traži konkretne mjere: potpuni prekid nezakonite migracije, ukidanje socijalnih poticaja koji, kako tvrdi, djeluju kao „magnet“ za nove valove dolazaka, te uspostavu sustava remigracije – vraćanja onih koji nemaju pravni temelj za ostanak. Za nju to nije apstraktna politička pozicija, već izravna posljedica onoga što naziva „deceniju šutnje“ europskih institucija dok su građani na terenu trpjeli posljedice.

 

Kad je kritizirala britanskog premijera Keira Starmera, Britanija joj je za tri dana ukinula pravo ulaska – bez obrazloženja, bez prava žalbe. Apple joj je javio da joj je telefon bio meta špijunskog softvera. U govoru u Europskom parlamentu rekla je: „mnoge dobre stvari“ i to da su glasovi poput njenog godinama ignorirani dok se stanje pogoršavalo, a sada se ta poruka konačno probija do institucija koje su je najduže odbacivale.

Von der Leyen nitko nije izabrao, a ipak upravlja sudbinom 450 milijuna ljudi.

 

Vlaardingerbroek samo traži ono što bi svaka demokracija trebala jamčiti – da narod, a ne neizabrana elita, odlučuje o vlastitoj sudbini.