​Tko to pokušava poniziti najvećeg?

​Klauški se u svom komentaru na 24sata ulovio Dalićeva gostovanja na HTV-u, secirajući svaku izbornikovu riječ, znoj i uzdah. Namjera je jasna od prve sekunde – prikazati čovjeka koji nam je donio svjetsko srebro i broncu kao nekakvog egomanijaka koji traži „zakon o zaštiti svog lika i djela“. Smeta novinaru 24sata Dalićeva vjera, smetaju mu njegove izjave o obitelji, a najviše od svega – smeta mu što Dalić jasno kaže da nitko nema pravo vrijeđati ovu reprezentaciju.

​No, hajmo ogoliti stvari do kosti i postaviti stvari na svoje mjesto. Kada se spominje ime Zlatka Dalića, čovjeka koji je malu Hrvatsku pozicionirao na vrh svijeta i ujedinio narod, u novinarskim redakcijama poput one u 24sata bi se trebalo – ustati i pokazati duboko poštovanje. Umjesto toga, svjedočimo jeftinom pokušaju ponižavanja povijesnih uspjeha pod krinkom „taktičke analize“ i obračuna s neistomišljenicima.

​Vjera i obitelj kao dežurna meta

​Posebno je gnjusan napad na Dalićeve osobne vrijednosti. Klauški zamjera izborniku što javno govori o Bogu, Gospi i obitelji, nazivajući to „parolom kojom maše na svakom ćošku“. Otkad je to u Hrvatskoj grijeh živjeti i glasno komunicirati vrijednosti s kojima se identificira ogromna većina ovog naroda?

​Za koga zapravo piše Klauški i čije interese zastupa portal 24sata kada im toliko smeta izbornik koji ponosno nosi svoj križ? Dalić nikada nije skrivao tko je i što je – i u veličanstvenim pobjedama i u teškim porazima. Nazivati njegovu skrušenost „šupljom floskulom“ samo zato što je čovjek ljudski pogođen lažima i podmetanjima koji mu se pakiraju iza leđa, u najmanju je ruku zločesto i tendenciozno.

​Spomenik je zaslužio, htjeli to mediji ili ne

​Klauški ironično piše kako je Dalić sebi podigao spomenik na televiziji. Istina je, naravno, potpuno drugačija: Daliću je spomenik podigao hrvatski puk, na trgovima u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Mostaru i svakom kutku svijeta gdje kuca hrvatsko srce. Taj spomenik nisu izgradile medijske kalkulacije piskarala iz 24sata, nego suze radosnice, ponos i rezultati koje nitko nikada neće moći izbrisati.

​Svaki ugovor ima svoj kraj, pa tako i ovaj. Legende odlaze, smjene generacija se događaju, to je zakon sporta. Ali pokušaj da se najuspješniji hrvatski izbornik u povijesti s pozicije isprati tekstovima punim žuči, omalovažavanja i osobnih uvreda, više govori o autoru i portalu za koji piše, nego o samom Daliću.

​Zlatko Dalić odlazi uzdignute glave, praćen aplauzom i poštovanjem svog naroda. A dežurni hejteri? Oni će i dalje ostati u tami svojih redakcija, čekajući iduću žrtvu kojoj će brojati taktičke propuste i secirati privatni život, svjesni da sami nikada neće dotaknuti ni promil visina na koje nas je Dalić odveo.