Na tim područjima hrvatski narod nije čekao da ga netko drugi obrani. Upravo ti drugi su govorili; „da to nije njihov rat“
Organizirao se.
Branio se.
I opstao.
HVO je branio svoje domove, gradove i sela, a u brojnim operacijama, zajedno s Hrvatskom vojskom, sudjelovao je u obrani i oslobađanju prostora Bosne i Hercegovine.
Obrana Livna 1992. godine bila je jedna od ključnih bitaka koja je zaustavila srpski prodor prema Dalmaciji.
I zato ne prihvaćamo da se danas povijest piše tako da se jedan narod i jedna vojska predstavljaju kao jedini branitelji Bosne i Hercegovine.
Bosnu i Hercegovinu nisu branili samo jedni.
Branili su je i Hrvati.
Posebno je važno podsjetiti na ono što je hrvatski narod učinio na referendumu 1992. godine.
Hrvati su izašli na referendum i rekli:
DA – suverenoj i neovisnoj Bosni i Hercegovini, državi ravnopravnih naroda.
Nažalost, danas se moramo boriti za ono što nam je tada bilo obećano i za što smo dali svoj glas.
Za ravnopravnost.
Za jednakopravnost.
Za Bosnu i Hercegovinu svih njezinih naroda.
Ne tražimo ništa više od onoga što nam pripada.
I nećemo se umoriti.
Kao što smo je branili kada je bilo najteže, branit ćemo Bosnu i Hercegovinu i danas – politički, demokratski i institucionalno.
Branit ćemo je u Jajcu, Livnu, Orašju, Posavini, Mostaru, Sarajevu i Banjoj Luci.
Jer Bosna i Hercegovina je i naša domovina.
I za nju ćemo se boriti – za državu u kojoj će hrvatski narod biti ravnopravan i svoj na svome.
**To nije zahtjev za više.
To je zahtjev za ono što nam pripada.**
-JA SE NEĆU UMORITI GOVORITI ISTINU-
Predsjedatelj Općinskog vijeća Jajce Josip Topić