​Na samom početku karijere, tijekom kasnih 1990-ih, Severina je bila jedno od glavnih lica na predizbornim skupovima HDZ-a. Iz tog razdoblja ostali su zapamćeni trenuci poput onih u kojima, zagrljena s Markom Perkovićem Thompsonom, pjeva pred tisućama stranačkih simpatizera. U to je vrijeme bila jedna od središnjih zvijezda tih okupljanja, dok je to donosilo i medijski prostor i financijsku korist.

 

​Godinama kasnije, kada su se društvene okolnosti promijenile, pjevačica je te angažmane pokušala ublažiti poznatim opravdanjem: „Nisam ja, menadžment je.“ Tvrdnje da je glavna zvijezda na bini tek slijepo izvršavala naloge producenata i menagera danas djeluju prilično naivno i smiješno, no poslužile su kao prikladan izgovor za brisanje rane faze karijere.

 

​Čim je prošla era devedesetih, uslijedio je radikalan zaokret. Severina 2003. godine izravno ulazi u predizbornu kampanju SDP-a, čime je preko noći promijenila dres i postala zaštitno lice lijevog centra. Sljedećih godina njezin bunt postaje sve glasniji — od nošenja broša s brojem nezaposlenih kao poruke Jadranki Kosor 2010. godine do konstantnih prozivki vlasti. Politički angažman postao je sastavni dio njezina brenda, no mnogi kritičari i dalje su u tome vidjeli dobar PR i osjećaj za to što publika u tom trenutku želi čuti.

​U korak s trendom: Možemo!, aktivizam i borba protiv sustava.

 

​Danas, u eri društvenih mreža, klasične stranke zamijenilo je građenje profila „aktivistice“. Severina se prirodno usmjerila prema zeleno-lijevoj opciji i platformi Možemo!, podržavajući ekološke prosvjede, ženska prava i sekularne inicijative. Redoviti napadi na aktualnu HDZ-ovu vlast i premijera Andreja Plenkovića donose joj simpatije oporbenog biračkog tijela, dok je neistomišljenici i dalje podsjećaju na njezine početke s političkim opcijama koje danas najžešće napada.

 

​Iako pjevačica inzistira na tome da nastupa kao neovisna, slobodnomisleća pojedinka bez stranačke iskaznice, njezin put od Thompsonova zagrljaja na HDZ-ovim binama devedesetih do zeleno-lijevog aktivizma današnjice ostaje fascinantan primjer kako se estradna karijera održava plovidbom kroz sve političke struje.