Mediji ne služe da bi prenosili vijesti – oni konstruiraju sliku svijeta. Smjer u kojem će se oblikovati javno mišljenje nikada nije slučajan; on uvijek, bez iznimke, ovisi o onome tko sjedi u fotelji vlasnika, tko potpisuje naloge i tko iz sjene vuče konce.
Iako je na snagu stupio novi Zakon o provedbi Europskog akta o slobodi medija (EMFA), koji na papiru obećava „potpunu transparentnost“, stvarnost na terenu pokazuje da su ključne informativne poluge, huškački portali i televizije u rukama stranog kapitala, regionalnih tajkuna i političkih elita.
Tko su stvarni gospodari i financijeri hrvatskog medijskog prostora? Razbijmo tu strukturu do kraja.
1. Televizijski monopol i skriveni kapital iz sjene
Tri vodeće komercijalne televizije u zemlji, koje svakodnevno ulaze u domove milijuna Hrvata, nemaju apsolutno nikakve veze s domaćim vlasništvom, a njihovi tragovi vode do tajnih računa i stranih fondova.
Nova TV i N1 (United Grupa): Formalni vlasnik Nove TV je tvrtka Slovenia Broadband sa sjedištem u Luksemburgu. No, prava slika krije se iza United Grupe registrirane u Nizozemskoj, čiji je suosnivač srpski milijarder Dragan Šolak, u partnerstvu s britanskim investicijskim fondom BC Partners. Šolakove operacije godinama su pod lupom javnosti zbog poreznih optimizacija kroz mreže holdinga na Malti i Cipru. Milijuni eura koje hrvatski telekomi plaćaju za televizijska prava završavaju na računima u poreznim oazama, dok u Nadzornom odboru sjede ljudi iz Beograda i Milana koji s Hrvatskom nemaju nikakve veze.
RTL Hrvatska (CME / PPF Grupa): Nakon što je njemački RTL prodao svoj udio, kontrolu nad ovom nacionalnom televizijom preuzeo je CME (Central European Media Enterprises), dio češkog investicijskog diva PPF Grupe. Ovaj moćni fond upravlja medijima koji dopiru do 50 milijuna ljudi u srednjoj Europi, a njihove akvizicije redovito prate rasprave o širenju geopolitičkih i energetskih interesa kroz regiju. Mediji im ovdje služe kao štit i poluga moći za krupniji biznis.
2. Tisak i portali:
Strani interesi, klikbejt imperiji i ovršni karteli
Najveći dio digitalnog i tiskanog prostora, preko kojeg se svakodnevno plasiraju huškački narativi i podižu tenzije, podijeljen je između nekoliko centara moći:
Styria Media Group (Austrija) – 24sata i Večernji list: Vlasnik ovog golemog aparata je privatna Katolička medijska zaklada iz Graza. No, to je samo paravan. U praksi, njihova izdanja u Hrvatskoj (pogotovo 24sata) funkcioniraju kao strojevi za masovni populizam i klikbejt, promovirajući izrazito liberalne narative prilagođene tržištu i krupnom kapitalu. Cilj je jasan: držati narod u stanju stalne površne zabave i skretati pozornost s ključnih ekonomskih pitanja.
Hanza Media – Jutarnji list i Slobodna Dalmacija: Jedini preostali veliki domaći igrač. Nakon Ninoslava Pavića, carstvo je preuzeo pokojni odvjetnik Marijan Hanžeković, a danas njime upravlja njegova kći Ana. Ovdje se krije klasičan sukob interesa u malim ekonomijama: može li medijska kuća biti objektivna ako njezin vlasnik ujedno drži unosne, višemilijunske poslove u sektoru naplate potraživanja i ovrha nad tim istim građanima koji te medije čitaju i kupuju?
Matija Babić i Index.hr – Ideologija gnjeva i destrukcije: Pod krinkom „neovisnog i borbenog“ novinarstva, osnivač Indexa Matija Babić razvio je najprofitabilniji i najopasniji biznis model u državi – sustavno generiranje bijesa, cinizma i društvenog raskola. Babić je postavio šablonu po kojoj se svaki društveni uspjeh mora popljuvati, a svaki gnjev unovčiti. Što je narod bjesniji i podijeljeniji, to je više klikova, a što je više klikova, to je više oglašivačkog novca od istih onih velikih korporacija i stranih banaka protiv kojih se Index navodno bori.
Ideološko nasljeđe i crvene veze: Partizanski mentalitet i iskrivljavanje povijesti.
Javnost u Hrvatskoj u zadnje je vrijeme polarizirano do točke pucanja, a to nije slučajnost. To je izravan rezultat planskog medijskog inženjeringa. Kada dublje zagrebemo u biografije i svjetonazore ključnih novinara i urednika koji drže monopol nad pisanom riječju, brzo postaje jasno odakle vjetar puše.
Velik dio ove novinarske klike vuče duboke ideološke, obiteljske ili mentalne veze iz bivšeg sustava i partizanskih struktura. Odgojeni u duhu jugoslavenskog unitarizma ili mentaliteta u kojem se svaka hrvatska nacionalna svijest proglašavala „opasnom“, oni su te stare obrasce samo prepakirali u moderno, navodno „liberalno“ i „antifašističko“ ruho.
Upravo zato svjedočimo agresivnom iskrivljavanju povijesti. Mediji nam svakodnevno okreću ljude jedne protiv drugih, umjetno potencirajući podjele iz 1941. i 1945. kako se narod ne bi ujedinio oko stvarnih problema. Istovremeno se s omalovažavanjem gleda na povijesnu istinu o obrambenom Domovinskom ratu, dok se jugoslavensko nasljeđe i partizanske „tekovine“ suptilno rehabilitiraju i guraju kao jedini prihvatljivi civilizacijski okvir. Podijeljenim, posvađanim i zbunjenim narodom, koji sumnja u vlastitu povijest i korijene, najlakše je vladati i upravljati iz stranih centara moći.
Veliko finale:
Udari na svetinje – ljubav, vjeru, domovinu i heroje.
Kada ogulimo sve slojeve korporativnih vlasnika, ideologa poput Babića i njihovih partizanskim mentalitetom zadojenih plaćenika, dolazimo do onog najopasnijeg, završnog cilja ove medijske mašinerije. Postoji jedna kirurški precizna, zajednička crta koja povezuje sve ove huškačke medije, od Indexa i 24sata do Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg: otvoreni, sustavni rat protiv svega što je vezano za ljubav, vjeru, domovinu i katoličanstvo.
Ono što je prosječnom hrvatskom čovjeku svetinja, izvor ponosa i identiteta, za ove je arhitekte javnog mnijenja meta za ismijavanje i destrukciju. Njihova misija je jasna – slomiti kralježnicu naroda, jer narodom bez identiteta, vjere i ponosa najlakše je manipulirati.
Trn u oku zvani Zlatko Dalić i Igor Štimac:
Zašto mainstream mediji s toliko gorčine i cinizma prate ljude poput Dalića ili Štimca? Ne zbog taktike ili nogometa. Oni su meta zato što se nakon povijesnih uspjeha s reprezentacijom ne srame javno posvjedočiti svoju vjeru, što drže krunicu u rukama i što svaki uspjeh posvećuju hrvatskom narodu, braniteljima i domovini. Za medijsku kliku, ta slika uspješne, ponosne i vjerne Hrvatske je opasna i neprihvatljiva.