Željko Komšić na javnim, proračunskim plaćama u kontinuitetu provodi već punih 30 godina (od 1996. godine), od čega je čak 16 godina proveo na poziciji člana Predsjedništva BiH.
U tom trodesetljetnom uhljebskom stažu iza sebe nije ostavio niti jednu jedinu gospodarsku reformu, niti jedan infrastrukturni projekt niti je privukao bilo kakvu značajnu investiciju. Njegova diplomatska bilanca svedena je na potpunu izolaciju: sa susjednim zemljama narušio je odnose do te mjere da nema nikakve komunikacije na najvišoj razini.
Iako su mu usta godinama puna lažnih zaklinjanja u „europski i NATO put“, stvarni bilans u europskim integracijama je katastrofalan. Sve ključne reforme i uvjeti Europske unije stajali su u potpunim blokadama, a vanjskopolitička pozicija BiH oslabljena je i gurnuta na margine. Umjesto napretka, njegova politika proizvodila je isključivo diplomatske konflikte i produbljivanje kriza.
Jedini razlog zašto se Komšić ne nalazi na glasačkom listiću u listopadu 2026. godine leži u činjenici da mu to Ustav i Izborni zakon BiH izričito zabranjuju, ograničavajući obnašanje dužnosti na najviše dva vezana četverogodišnja mandata.
Licemjerje bez presedana: Od Srbina i Bosanca do „Hrvata po potrebi“
Umjesto povlačenja, Komšićeva Demokratska fronta (DF) na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva istaknula je njegovog dugogodišnjeg savjetnika Slavena Kovačevića — čovjeka čija politička karijera oslikava najgori oblik etničkog oportunizma.
Kovačevićev put predstavlja političku grotesku i izrugivanje pravnom sustavu:
Promjena nacionalnosti prema političkim potrebama: U ranijim fazama karijere i obnašanja općinskih funkcija u Sarajevu izjašnjavao se kao Srbin, da bi se potom u određenim razdobljima vodio kao Hrvat.
Raskrinkavanje pred sudom u Strasbourgu: Pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP) tužio je vlastitu državu glumeći žrtvu diskriminacije i tvrdeći da se izjašnjava isključivo kao „Bosanac i Hercegovac“ te pripadnik „Ostalih“. Veliko vijeće ESLJP-a naposljetku je u potpunosti odbacilo njegovu tužbu, utvrdivši ne samo da nema status žrtve nego i da je tijekom postupka zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva i neizravno pokušao utjecati na postupak.
Kandidatura za „hrvatsko“ mjesto: Nakon što su mu u Strasbourgu propale lažne građanske teze, Kovačević se bez trunke srama na izborima 2026. godine prijavio iz reda hrvatskog naroda. Usta su mu puna „građanske države“, a rukama i nogama grabi za poziciju izborne jedinice konstitutivnog naroda kojeg je do jučer sudski negirao.
16 godina nepoželjan među narodom koji navodno predstavlja.
Porazna je činjenica da Komšić u svojih 16 godina mandata navodnog hrvatskog predstavnika nikada nije službeno posjetio niti jednu općinu ili grad s većinskim hrvatskim stanovništvom u BiH.
Od Hercegovine (Široki Brijeg, Grude, Posušje, Ljubuški, Čapljina, Čitluk) preko Središnje Bosne (Vitez, Kiseljak) do Posavine, općinska i gradska vijeća službeno su ga proglasila personom non grata. Čovjek ne smije i ne može kročiti među narod čije ustavno mjesto zloupotrebljava. Istu sudbinu i gnjev naroda sada svjesno prihvaća i Kovačević, pristajući biti pijun u tuđoj izbornoj mašineriji.
Prljava kampanja sijanja mržnje i lažnih floskula.
Predizborna retorika koju Komšić i Kovačević prosipaju po medijima ne nudi apsolutno nikakav razvojni program, rješenja za inflaciju ili odlazak mladih. Cjelokupna kampanja svedena je na prljavo blaćenje, plasiranje namazanih floskula i etiketiranje legitimnih hrvatskih kandidata i predstavnika.
Svaki politički neistomišljenik unaprijed se proglašava „fašistom“ ili „rušiteljem države“, dok se vlastiti izborni inženjering i otimačina ustavnih prava lažno zaogrće plaštom „jedinog antifašizma“.
Uhljebi bez pokrića
Nametanje predstavnika Hrvatima u BiH dominantno bošnjačkim glasovima nije nikakva „građanska opcija“, nego sustavno gaženje Dejtonskog mirovnog sporazuma i nastavak političkog nasilja nad najmalobrojnijim narodom.
Željko Komšić i Slaven Kovačević pokazali su da su klasični politički uhljebi i krpelji bh. politike. Njihov jedini cilj nije napredak Bosne i Hercegovine niti ravnopravnost njezinih građana, nego produžetak vlastitog parazitiranja na državnim jaslama pod svaku cijenu.