Mnogi polažu nadu u posve mlade ljude, što također ima prednosti, ali i ogromne mane.
Generacija koju su „oplemenile“ društvene mreže, koja nije svojim rukama stvarala, ne može biti u službi zaštite identiteta i kulture jednog naroda. Barem ne na visokim pozicijama, ali svakako je nužno da budu dio tog procesa i da uče, kako bi sutra to mogli implementirati u društvo.
Ljudi traže nekog tko ima čvrst stav, izgrađeno ime, jasnu viziju i domoljublje u srcu te je spreman sebe izložiti pa, brutalno rečeno, i žrtvovati da se dogode promjene, jer ovaj smjer je sve samo ne onaj za koji je hrvatski narod krvario i ginuo.
Tada se pojavljuje Štimac koji posve odgovara onome što je potrebno, što se traži i što bi moglo polučiti rezultate, ali tada nastaje problem.
Traže se mane i nedostatci, izvlače se usporedbe sa Škorom ili nekim trećim.
Zapravo, možda je tajna baš u tome što Štimac nije Škoro, ni netko treći, već netko posve drugačiji od već viđenog na političkoj sceni. Nije bitno koliko vam je drag ili ne, ali on je netko tko ima onaj gard koji treba zauzeti kada se brane nacionalni interesi Hrvata. Netko tko s takvim stavom i prepoznatljivim imenom nedostaje u ulozi političara u Hrvata. Netko uz čiju se podršku može puno toga, a neprijatelji se oduvijek boje hrvatskoga zajedništva i međusobne podrške i zato im Štimac „ne štima“ jer takvi donose promjene.