Tko nema argumenata, taj lijepi etikete
Između ideoloških ucjena i povijesnih laži: Zašto je u Hrvatskoj svatko tko nije komunista – proglašen fašistom? Dovoljno je danas izreći jednostavnu povijesnu činjenicu – poput one da je komunistički režim nakon 1945. godine bez suđenja pobio stotine tisuća Hrvata – pa da vas dežurni dušobrisnici s ljevice i samozvani „antifašisti“ u roku od sekunde proglase fašistom. Matematika tih ideoloških komesara poražavajuće je jednostavna i agresivna: ako nisi slijepi sljedbenik njihove partijske dogme i ako odbijaš veličati diktaturu, automatski si svrstan među najgore neprijatelje. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Tko nema argumenata, taj lijepi etikete Između ideoloških ucjena i povijesnih laži: Zašto je u Hrvatskoj svatko tko nije komunista – proglašen fašistom? Dovoljno je danas izreći jednostavnu povijesnu činjenicu – poput one da je komunistički režim nakon 1945. godine bez suđenja pobio stotine tisuća Hrvata – pa da vas dežurni dušobrisnici s ljevice i samozvani „antifašisti“ u roku od sekunde proglase fašistom. Matematika tih ideoloških komesara poražavajuće je jednostavna i agresivna: ako nisi slijepi sljedbenik njihove partijske dogme i ako odbijaš veličati diktaturu, automatski si svrstan među najgore neprijatelje. Ta retorika nije ništa novo. Sjetimo se samo početka devedesetih godina i Domovinskog rata. Dok je Ratko Mladić sravnjivao sa zemljom hrvatska sela i gradove, dok su tenkovi s petokrakama i kokardama protjerivali stotine tisuća ljudi s njihovih ognjišta, puna su im usta bila „borbe protiv povampirenog ustaštva i fašističke Hrvatske“. Iste te floskule pod krinkom „antifašističke borbe“ služile su kao opravdanje za najsvirepije zločine i agresiju na Hrvatsku. Danas, desetljećima nakon pobjede u obrambenom ratu, svjedočimo povratku te iste narativne matrice. Grupe koje sebe nazivaju „antifama“, pogurane pojedinim političkim opcijama i medijima, ponovno pokušavaju nametnuti kompleks krivnje cijelom narodu. Sve što nosi predznak hrvatskog, obrambenog i domoljubnog za njih je „fašizam“, dok se zločini komunističkog sustava sustavno gurnu pod tepih ili opravdavaju. Vrijeme je da se jasno i glasno kaže: osuda svih zločina komunističkog režima – i onih iz Drugog svjetskog rata, a posebice onih počinjenih pod istim simbolima u Domovinskog ratu – civilizacijski je standard, a ne nikakav fašizam. Samoprozvani „antifašisti“ i moderni ideolozi rado zaboravljaju kako rat u Hrvatskoj nije počeo u kolovozu 1995. godine, nego pune četiri godine ranije. Sjetimo se samo slika Vukovara 1991. godine – grada sravnjenog sa zemljom, nepreglednih kolona izmrcvarenog naroda koji u suzama napušta svoje domove i zloglasne Ovčare na kojoj su mučki ubijeni ranjenici i osoblje iz vukovarske bolnice. To je bilo pravo lice te lažne „antifašističke“ borbe. S druge strane, pogledajmo kolovoz 1995. i operaciju Oluja. Prilikom ulaska u Knin, hrvatske su snage ostavile otvoren i siguran koridor kako bi civili mogli otići bez ikakve sile i presije. Razlika u pristupu je drastična i nepremostiva: hrvatski generali i zapovjednici strogo su inzistirali na vojničkoj disciplini i kontroliranom ponašanju bez incidenata, dok su sa srpske strane ostali trajni audio i video zapisi na kojima generali s ratišta izravno zapovijedaju: „Ubij, pobij, spali, sprži i protjeraj!“ Prekrajati te očigledne povijesne činjenice, izjednačavati žrtvu i agresora te svakoga tko podsjeća na te istine proglašavati „fašistom“ nije ništa drugo nego zla namjera i nastavak iste one propagande koja je devedesetih rušila Hrvatsku. Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Luka Mišetić o presudi
„Presuda se tiče samo šestorke, a ne kriminalizacije Herceg-Bosne“ Hrvatski pravni stručnjak i nekadašnji odvjetnik generala Ante Gotovine, Luka Mišetić, u intervjuu za RTV HB komentirao je utjecaj vojno-redarstvene operacije Oluja na Bosnu i Hercegovinu te pravne i političke konzekvence presude Haaškog suda u predmetu „Prlić i ostali“. Oluja kao prekretnica za oslobađanje BiH Govoreći o vojnom i političkom značaju operacije Oluja, Mišetić je naglasio da je ona bila ključna za oslobađanje Bosne i Hercegovine. “Sami zapovjednici Armije Bosne i Hercegovine priznaju da se ne bi mogli osloboditi iz tog okruženja da nije bilo Oluje, koja je otvorila mogućnost za daljnje operacije Maestral i Južni potez“, izjavio je Mišetić. Dodao je da su udružene hrvatske snage (HV i HVO) tijekom tih operacija spustile teritorij pod srpskom kontrolom s 63 na 49 posto. Taj uspjeh hrvatskih snaga iskoristio je međunarodni faktor na čelu s Richardom Holbrookeom kako bi se došlo do konačne teritorijalne podjele između FBiH i RS-a u omjeru 51:49. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Luka Mišetić o presudi u slučaju ‚Prlić i ostali‘ i operaciji Oluja „Presuda se tiče samo šestorke, a ne kriminalizacije Herceg-Bosne“ Hrvatski pravni stručnjak i nekadašnji odvjetnik generala Ante Gotovine, Luka Mišetić, u intervjuu za RTV HB komentirao je utjecaj vojno-redarstvene operacije Oluja na Bosnu i Hercegovinu te pravne i političke konzekvence presude Haaškog suda u predmetu „Prlić i ostali“. Oluja kao prekretnica za oslobađanje BiH Govoreći o vojnom i političkom značaju operacije Oluja, Mišetić je naglasio da je ona bila ključna za oslobađanje Bosne i Hercegovine. “Sami zapovjednici Armije Bosne i Hercegovine priznaju da se ne bi mogli osloboditi iz tog okruženja da nije bilo Oluje, koja je otvorila mogućnost za daljnje operacije Maestral i Južni potez“, izjavio je Mišetić. Dodao je da su udružene hrvatske snage (HV i HVO) tijekom tih operacija spustile teritorij pod srpskom kontrolom s 63 na 49 posto. Taj uspjeh hrvatskih snaga iskoristio je međunarodni faktor na čelu s Richardom Holbrookeom kako bi se došlo do konačne teritorijalne podjele između FBiH i RS-a u omjeru 51:49. Narav UZP-a i doseg presude šestorki Komentirajući presudu u slučaju „Prlić i ostali“, Mišetić je relativizirao pojam Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), istaknuvši da je riječ o pravnom mehanizmu, a ne o samostalnom kaznenom djelu. “To nije zločin sam po sebi, već modus odgovornosti uspostavljen još u slučaju Tadić, baš kao što je to i zapovjedna odgovornost“, objasnio je. Nadalje, naglasio je da se presuda odnosi isključivo na pojedince kojima se sudilo u tom konkretnom predmetu. “Presuda u slučaju Prlić tiče se samo te šestorke koji su bili optuženi u tom konkretnom predmetu i nije kriminalizirala Herceg-Bosnu kao Herceg-Bosnu, nego je osudila zločine koji su se dogodili na teritoriju nekih općina, ne svih“, istaknuo je pravni stručnjak. Politička tumačenja presude Mišetić je upozorio i na političke interpretacije haaških presuda u suvremenom javnom prostoru, tvrdeći da se one svjesno iskrivljuju. “To se danas namjerno krivo tumači kako bi se postigli određeni politički ciljevi, a to je pretvaranje hrvatskog naroda iz konstitutivnog naroda u etničku manjinu“, zaključio je Mišetić. O odnosima i uzrocima rata Komentirajući međuetničke odnose i povijesni kontekst ratnih zbivanja 1990-ih, Mišetić se osvrnuo i na ulogu političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj: “Zamislite koliko bi danas bili bolji odnosi između hrvatskih Srba i Hrvata da je Milorad Pupovac u posljednjih 30 godina ikada rekao nešto poput onoga što je Veljko Mladenković upravo napisao: ‚Dragi moji Srbi, rat nije počeo 05.08.1995 nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA proterali 550 000 Hrvata i srušili 1436 sakralnih katoličkih objekata, ni jedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 91g. do 95g. smo svakodnevno bombardirali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, protjerali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku.’“ Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
NI HRVATA NI SPOMENIKA – ČOVIĆEVA PRODAJA ŽRTAVA HVO
Drvar, Glamoč, Kupres, Uskoplje… mjesta koja su krvavo plaćena žrtvom hrvatskih branitelja pretvaraju se u pozornicu za političku izdaju i poniženje. Nakon što je brigadni general HVO-a Zdenko Lučić protekloga tjedna obišao Drvar i iz tog grada jasno ukazao na krive i za Hrvate pogubne politike Dragana Čovića, u Drvar su odmah stigli Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. Nije to slučajnost. To je poruka sile i poniženja upućena Hrvatima, a u toj posjeti opet je imao svoje prste onaj koji se lažno predstavlja kao zaštitnik hrvatskih interesa. Je li Drvar postao dio koalicijskog paketa SNSD i Dragana Čovića? Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt NI HRVATA NI SPOMENIKA – ČOVIĆEVA PRODAJA ŽRTAVA HVO Drvar, Glamoč, Kupres, Uskoplje… mjesta koja su krvavo plaćena žrtvom hrvatskih branitelja pretvaraju se u pozornicu za političku izdaju i poniženje. Nakon što je brigadni general HVO-a Zdenko Lučić protekloga tjedna obišao Drvar i iz tog grada jasno ukazao na krive i za Hrvate pogubne politike Dragana Čovića, u Drvar su odmah stigli Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. Nije to slučajnost. To je poruka sile i poniženja upućena Hrvatima, a u toj posjeti opet je imao svoje prste onaj koji se lažno predstavlja kao zaštitnik hrvatskih interesa. Je li Drvar postao dio koalicijskog paketa SNSD i Dragana Čovića? Pitanje je jednostavno i gorko: tko danas štiti interese Hrvata, oni koji su branili i oslobodili ove krajeve, ili oni koji ih predaju radi političkog opstanka? Zašto je u Drvaru ostalo manje od 200 Hrvata? Zašto Drvar i Glamoč ne posjećuje posljednji predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu grada Mostara i njegova osobna kandidatkinja za Predsjedništvo BiH? Zašto ni danas u Drvaru nema spomenika za 74 poginula branitelja iz akcije Maestral? I Uskoplje je ovih dana obilježilo obljetnicu brigade HVO Ante Starčević. Ni tamo nije bilo Jugoslavena i pratilje. Pravi branitelji Uskoplja jasno su poručili: taj prostor nije mjeto gdje treba dolaziti agresor, osoba koja iz dana u dan izdaje hrvatske interese, za osobnu korist i korist svoje obitelji. Zašto su oni koji su oslobađali i branili ove prostore izostavljeni iz javnih i političkih ceremonija? Prilikom svečanog otvorenja Spomen sobe, gdje su imena i uramljene fotografije 140 poginulih hrvatskih vitezova iz Uskoplja i drugih krajeva dobile svoje mjesto, branitelji su Ćiriličaru rekli dovoljno. Ne trebaš kročiti u taj sveti prostor. To je granica koju branitelji postavljaju pred one koji su svojim djelima i riječima pokazali kome služe. Zdenko Lučić, brigadni general HVO-a polako preuzima koordinaciju branitelja HVO-a, kojega je ustrojavao početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Branitelji prepoznaju njegov rad i trud, a i sjećaju se njegove značajne uloge tijekom Domovinskog rata. Lučićev doček i boravak u Uskoplju među mnoštvom istinskih branitelja i obitelji poginulih jasno ukazuje na promjenu smjera. Dok je Lučić u Uskoplju sjedio među pukom na svetoj misi u srednjim klupama, Čovića i njegovih pratilja nije bilo nigdje. Isti dan pratilje su se pojavile u Posušju na glazbenom događaju u sklopu „Posuškog lita“, koji sponzoriraju javna poduzeća hrvatskog naroda, točnije poduzeća koja su životima i tijelima obranili poginuli, ranjeni i još danas živući hrvatski branitelji. Javne objave generala o Čoviću kao agresoru na hrvatski narod ostale su bez odgovora od strane Agresora. Pitanja postavljena Ćiriličaru ostala su bez odgovora. Što drugo ta šutnja znači, nego priznanje? Ako se ne odgovara na optužbe i pitanja, to ne briše optužbe, to ih potvrđuje. Lučić u Uskoplju s braniteljima i pukom, a Čovićeve pratilje u Posušju s rotacijama i državnim automobilima poput holivudskih zvijezda, okružene lokalnim tajkunima koji su im još ostali vjerni. Slika je jasna i gorka. Posjeta Vučića i Dodika Drvaru, na poziv u pomoć koji je stigao od Dragana Čovića, nova je uvreda i poniženje Hrvata. Netom prije obljetnice OLUJE, dolazak visoke srpske političke delegacije u Drvar šalje poruku moći „srpskog sveta“ i istovremeno hrvatske sramote koju nam servira onaj tko bi trebao štititi hrvatske interese, a znamo da je Ćiriličar. To nije samo politička koreografija, to je otvoreni čin koji ponižava žrtvu i sjećanje onih koji su dali živote na ovom prostoru i za taj prostor. Daytonski mirovni sporazum obvezuje na povratak prognanih i izbjeglica. Analogno tome postavljaju se dva sasvim logična pitanja: – kako to da su se Srbi vratili u Drvar, a Hrvati su etnički očišćeni u cijeloj Republici srpskoj, točnije njihov broj u tom entitetu danas je u statusu statističke pogreške? – je li to rezultat strateške politike Dodika i Čovića? Ono što su hrvatske snage HVO i HV oslobodile 14. rujna, poput gradića Drvara, danas se predaje politikom radi glasova i političkog opstanka Ćiriličara. Čovićevim postupcima predaju se simboli i teritoriji koje su branitelji platili krvlju. Vide li Hrvati što se događa s Glamočem, Drvarom i Kupresom? Ako ne vide, vrijeme je da otvore oči. Ako vide, vrijeme je da djeluju. Činjenica je da su Dodik, Čović i Aleksandar Vučić politički i fizički preuzeli Drvar. Ovo nije poziv na mržnju bilo koga, ovo je oštar i nepopustljiv poziv na odgovornost. Branitelji su i devedesetih godina prošloga stoljeća rekli svoje. Tko će stati uz njih? Oni koji su branili, ili oni koji danas prodaju ono što je obranjeno? Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Što je prešućeno?
Je li nastup Marija Jareba na Hrvatskom radiju početak kraja velikosrpske hrvatske povijesti Gotovo je nevjerovatno da je trebalo proći više od tri desetljeća da u medijski kontrolirani javni prostor bude objavljena istina o onome što se dogodilo u Srbu 27. srpnja 1941. godine koji su hrvatski komunisti lažno proglasili Danom ustanka naroda Hrvatske. To je samo dokaz da se hrvatska država odnosno njezina vladajuća politika još uvijek nije oslobodila komunističkog naslijeđa u kojemu je velikosrpska politika i ideologija na razne načine kontrolirala hrvatsku prošlost da bi vladala sadašnjošću i garantirala sebi budućnost. Zato 27. srpnja ove godine nije najvažnije što se opetovano dogodilo na toj velikosrpskoj, bolje rečeno četničkoj obljetnici u Srbu, nego ono što se dogodilo na Hrvatskome radiju, gdje je u emisiji Mislava Togonala ugošćen jedan od najuglednijih hrvatskih povjesničara Mario Jareb iz Hrvatskog instituta za povijest. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Što je prešućeno? Je li nastup Marija Jareba na Hrvatskom radiju početak kraja velikosrpske hrvatske povijesti Gotovo je nevjerovatno da je trebalo proći više od tri desetljeća da u medijski kontrolirani javni prostor bude objavljena istina o onome što se dogodilo u Srbu 27. srpnja 1941. godine koji su hrvatski komunisti lažno proglasili Danom ustanka naroda Hrvatske. To je samo dokaz da se hrvatska država odnosno njezina vladajuća politika još uvijek nije oslobodila komunističkog naslijeđa u kojemu je velikosrpska politika i ideologija na razne načine kontrolirala hrvatsku prošlost da bi vladala sadašnjošću i garantirala sebi budućnost. Zato 27. srpnja ove godine nije najvažnije što se opetovano dogodilo na toj velikosrpskoj, bolje rečeno četničkoj obljetnici u Srbu, nego ono što se dogodilo na Hrvatskome radiju, gdje je u emisiji Mislava Togonala ugošćen jedan od najuglednijih hrvatskih povjesničara Mario Jareb iz Hrvatskog instituta za povijest. Iako je golim činjenicama u pojedinim medijima i na društvnim mrežama prava istina o događaju već dosad bila objavljivana, javni mediji,a to se prije svega odnosi na Hrvatsku radioteleviziju koja obuhvaća Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio držali su se komunistički nametnute četničke „istine“ da je to bio ustanak naroda Hrvatske. Povjesničar Mario Jareb je u tom nastupu na Hrvatskome radiju ustvrdio da su ustanak u Srbu podigli lokalni Srbi pod utjecajem četničkog pokreta. da su ustanici surađivali s talijanskim okupatorima te je ukazao na masovne zločine nad hrvatskim i muslimanskim civilima što su ih počinili četnički ustanici. Istup povjesničara Marija Jareba očekivano je izazvao oštru reakciju Pupovčevog „Srpskog narodnog vijeća“ koje je dosad na javnoj mediju imalo isključivo pravo da tumači značaj 27. srpnja 1941. godine. Glasnogovornik SNV-a Eugen Jakovčić u otvorenom pismu HRT-u zatražio je od glavne urednice Hrvatskoga radija da zaustavi daljnje emitiranje Jarebovog nastupa, nazivajući ga „neoustaškim povjesničarom“, te priprijetio da će SNV pokrenuti inicijativu da pretplatnici prestanu plaćati pretplatu HRT-u. Ove izjave Srpskog narodnog vijeća kao političkog organa saborakog zastupnika i vođe velikosrpske „pete kolone“ Milorada Pupovca prdstavljaju povredu Ustava, prije svega zahtijevajući od HRT-a uvođenje cenzure, te etiketiranjem povjesničara Marija Jareba kao „neoustaškog“ zato što iznosi nepobitne činjenice o tzv. ustanku u Srbu u kojemu četnici nisu ustali, kako tvrdi SNV, protiv NDH nego su izvršili pokolj nad hrvatskim civilima. Ako se gostovanje povjesničara Marija Jareba i to baš 27. srpnja kad četnički Srbi u Hrvatskoj pod vodstvom Milorada Pupovca obilježavaju taj dan kad su u Srbu izvršili pokolj nad nevinim hrvatskim civilima predstavjajući to kao „ustanak naroda Hrvatske“ pri čemu izbjegavaju odrednicu „hrvatski narod“, smatra prekretnicom u tumačenju suvremene hrvatske povijesti na dosad cenzuriranoj Hrvatskoj radioteleviziji, onda to može biti znak da se konačno počinje ostvarivati preporuka istaknutog hrvatskog povjesničara iz komunističkog doba akademika dr. Dušana Bilandžića. On je na početku stvaranja hrvatske države kao bliski suradnik dr. Franje Tuđmana izjavio: „Svu historiografsku i srodnu literaturu iz doba socijalizma bi trebalo spaliti i sve pisati ispočetka“. To se naravno odnosi i na neke njegove historiografske knjige poput „Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije“, „Hrvatska moderna povijest“ i „Jugoslavija poslije Tita“. Ta zadaća sadašnjim hrvatskim povjesničarima nije nimalo laka, jer umjesto da se Filozofski fakultet zagrebačkog Sveučilišta kao vodeća visokoškolska institucija u zemlji uhvati posla da se konačno hrvatska povijest počinje pisati na temelju znanstvenih činjenica a ne podržavanjem postojeće komunističke jugomitologije lansirao je dvije knjige o dvojici istaknutih komunističkih dužnosnika. Tvrtko Jakovin objavio je knjigu o Budimiru Lončarunakadašnjem ministru vanjskih poslova Jugoslavije koji je odigrao značajnu ulogu u uspostavi UN-ovog embarga na uvoz oružja u Hrvatsku, a Hrvoje Klasić o Miki Špiljaku istaknutom članu rukovodstva Saveza komunista Hrvatske i kasnijem predsjedniku Saveznog izvršnog vijeća, odnosno jugoslavenske vlade. Proces u duhu preporuke akademika Dušana Bilandžića je dakle počeo, ali je pitanje kao što su pokazali ovi prvi koraci u tom smjeru koliko će ključne hrvatske institucije na ovom području imati neophodnu podršku dnevne politike kako bi se neutralizirao očekivani ne baš beznačajan otpor četničke falande u Hrvatskoj na čelu sa vođom „pete kolone“ Miloradom Pupovcem i njegovim Srpskim nacionalnim vijećem. Kako iza svake politike stoji novac, tako i u ovom slučaju indikativan je podatak da je Vlada nedavnom odlukom dodijelila za razdoblje od pet godina 1,7 milijuna eura Hrvatskom institutu za povijest da se detaljno istraže sve hrvatske žrtve koje su stradale u dvije totalitarne Jugoslavije, monarhističkoj i komunističkoj dok istodobno za propagandno djelovanje Srpskog narodnog vijeća kroz tjednik „Novosti“, televizijski kanal „Vida“ i za druge slične projekte izdvaja po 20-tak milijuna eura godišnje. U povjesno razrješenje hrvatsko-srpskih odnosa u proteklih 100 godina spada i vrlo vrijedna inicijativa uspješnog hrvatskog gospodarstvenika i u posljednje vrijeme mecene Branka Roglića. On je okupio nekoliko desetaka povjesničara sa zadaćom da neovisno od bilo kakvih političkih utjecaja na temelju znanstvenog pristupa rasvijetle sve povjesne kontroverze u hrvatsko srpskim odnosima kroz proteklih 100 godina. U svakom slučaju sa svim ovim inicijativama počinje nova era otkrivanja prave i istinske hrvatske povijesti koja je dosad bila pod uspješnom kontrolom velikosrpske politike sve dok nije doživjela svoj konačni politički i
Pupovac šuplje priče i puni računi
Milorad Pupovac, kao dugogodišnji neprikosnoveni šef Srpskog narodnog vijeća (SNV) i SDSS-a, nosi izravnu političku i moralnu odgovornost za smjer koji ta institucija zastupa — smjer u kojem mnogi u Hrvatskoj prepoznaju tek prepakirani nastavak velikosrpskih ideoloških obrazaca, danas uvezanih pod projektom „Srpski svet“. Koncept „Srpskog sveta“ izgrađen je na izmanipuliranom narativu o vječnoj ugroženosti Srba u regiji — od Crne Gore i BiH do Hrvatske. Riječ je o prozirnom pokušaju homogenizacije naroda na tračnicama ozloglašenih Memoranduma SANU, pri čemu se izravno dovodi u pitanje samostalni nacionalni identitet susjednih naroda. U Hrvatskoj se taj utjecaj ne očituje oružjem, nego tihim, ali razornim „unutarnjim rastakanjem“: kroz urušavanje državnog jedinstva, agresivno financiranje paradržavnih kulturnih centara te svojatanje hrvatskog jezika i kulturne baštine. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Pupovac šuplje priče i puni računi ISTINA O SRBU I NASTAVKU VELIKOSRPSKE POLITIKE U HR KROZ SNV I PUPOVCA Milorad Pupovac, kao dugogodišnji neprikosnoveni šef Srpskog narodnog vijeća (SNV) i SDSS-a, nosi izravnu političku i moralnu odgovornost za smjer koji ta institucija zastupa — smjer u kojem mnogi u Hrvatskoj prepoznaju tek prepakirani nastavak velikosrpskih ideoloških obrazaca, danas uvezanih pod projektom „Srpski svet“. Koncept „Srpskog sveta“ izgrađen je na izmanipuliranom narativu o vječnoj ugroženosti Srba u regiji — od Crne Gore i BiH do Hrvatske. Riječ je o prozirnom pokušaju homogenizacije naroda na tračnicama ozloglašenih Memoranduma SANU, pri čemu se izravno dovodi u pitanje samostalni nacionalni identitet susjednih naroda. U Hrvatskoj se taj utjecaj ne očituje oružjem, nego tihim, ali razornim „unutarnjim rastakanjem“: kroz urušavanje državnog jedinstva, agresivno financiranje paradržavnih kulturnih centara te svojatanje hrvatskog jezika i kulturne baštine. Povijesni kontekst ovih napetosti seže od atentata na Stjepana Radića u beogradskoj Skupštini 1928., preko zločina ustaškog režima u NDH i logora Jasenovac, pa sve do masovnih zločina komunističkog režima nakon 1945., Bleiburga i zatrpanih fojbi i huda jama. No, dok bi odgovorno vodstvo težilo objektivnom sagledavanju prošlosti, Pupovac i SNV provode potpunu historijsku selekciju. Posebno iritira cinično održavanje „etnobiznisa“ u režiji Milorada Pupovca. Umjesto stvarne brige za preostali srpski narod na potresom pogođenim i zapostavljenim područjima, zajamčeni saborski mandati služe mu isključivo kao trgovački ucenjivački kapital za osiguravanje fotelja i milijunskih iznosa iz državnog proračuna. Najbolji primjer te provokacije jest tjednik Novosti — medij koji se obilno napaja novcem hrvatskih poreznih obveznika pod krinkom „manjinskih prava“, dok u praksi služi za otvoreno pljuvanje po hrvatskim državnim simbolima, omalovažavanje Domovinskog rata i cijepljenje javnosti ideološkim otrovom. Vrhunac tog političkog licemjerja jest Pupovčeva uloga „dežurnog klimavca“ u Beogradu. Sjediti u prvim redovima dok Aleksandar Vučić i srbijanski politički vrh uspoređuju modernu, samostalnu Hrvatsku s NDH — bez ikakve reakcije ili obrane države od koje prima saborsku plaću — izravan je dokaz lojalnosti Beogradu, a ne Zagrebu. Tome valja pridodati i licemjerno hodočašće u Srb 27. srpnja, gdje se pod krinkom „antifašizma“ slavi ustanak koji je započeo brutalnim pokoljem i etničkim čišćenjem hrvatskih civilnih obitelji u Boričevcu i Kulen Vakufu. Vrijedi podsjetiti da u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana takvih državnih manifestacija i veličanja dogodovština u Srbu uopće nije bilo. Tek dolaskom Stipe Mesića, a potom i Ive Josipovića, širom su otvorena vrata toj praksi te je hrvatska Vlada počela izravno financirati takve manifestacije novcem poreznih obveznika, dajući im legitimitet koji u devedesetima nisu mogle ni zamisliti. Sadašnja generacija Hrvata i Srba nije individualno odgovorna za zločine iz prošlosti. Međutim, dok god Milorad Pupovac i SNV drže monopol nad manjinskom politikom, držeći vlastiti narod u taocu permanentne ugroženosti radi vlastitih privilegija i služenja beogradskim interesima, stvarni dijalog i kvalitetniji suživot, ostat će nemoguća misija. Jer kad se na kraju podvuče crta, ogoli sva ta ideološka magla i prebroje svi milijuni sliveni iz proračuna, računica je sasvim jednostavna: od cijele ove priče, izrežiranih napetosti i takozvane „borbe za ugrožena prava“, izravne i jedine prave opipljive — naravno, financijske — koristi na kraju imaju isključivo Milorad Pupovac i njegova obitelj. Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Svi smo mi Ilija Cvitanović!
Nakon što je u javnosti odjeknula vijest da su protiv predsjednika HDZ-a 1990, Ilije Cvitanovića, podnesene kaznene prijave jer je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) nazvao časnom vojskom i iznio svoje stajalište o haaškim presudama, postavlja se ključno pitanje: Smije li se u Bosni i Hercegovini više uopće naglas izreći političko mišljenje i vlastiti stav? Ako je izgovaranje onoga što stotine tisuća ljudi nosi u srcu postalo kazneno djelo za koje se ide u zatvor – onda odmah možete pripremiti rešetke za sve nas. Jer ako ide Ilija Cvitanović, onda s njim trebamo ići svi mi koji dijelimo isto mišljenje i koji odbijamo savijati kičmu pred političkim pritiscima. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Svi smo mi Ilija Cvitanović! Nakon što je u javnosti odjeknula vijest da su protiv predsjednika HDZ-a 1990, Ilije Cvitanovića, podnesene kaznene prijave jer je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) nazvao časnom vojskom i iznio svoje stajalište o haaškim presudama, postavlja se ključno pitanje: Smije li se u Bosni i Hercegovini više uopće naglas izreći političko mišljenje i vlastiti stav? Ako je izgovaranje onoga što stotine tisuća ljudi nosi u srcu postalo kazneno djelo za koje se ide u zatvor – onda odmah možete pripremiti rešetke za sve nas. Jer ako ide Ilija Cvitanović, onda s njim trebamo ići svi mi koji dijelimo isto mišljenje i koji odbijamo savijati kičmu pred političkim pritiscima. Za hrvatski narod u BiH stvar je jasna i povijesno neoboriva: HVO je bio časna vojska koja je stala na branik domovine, obranila svoje domove, svoj narod i same temelje Bosne i Hercegovine. To ne znači zatvaranje očiju pred istinom. Nitko od nas ne negira da su se u ratnom vihoru događali zločini. Zločina je, nažalost, bilo na sve tri strane. I stav je tu sasvim jasan i principijelan: svaki pojedinačni zločinac mora odgovarati za ono što je zgriješio, bez obzira kojoj vojsci ili narodu pripadao. Žrtve zaslužuju pravdu, a krivci svoju kaznu. Ali pokušaji da se čitavoj jednoj vojsci nametne kolektivna krivnja i etiketa – jednostavno ne prolaze. Prijave i pritisci neće utišati narod niti će promijeniti povijesno pamćenje. A najveći paradoks u cijeloj ovoj priči jest upravo činjenica tko je podnio kaznenu prijavu. Najviše je, navodno, zasmetalo Slavenu Kovačeviću – dežurnom „Hrvatu po potrebi“, čovjeku koji se izjašnjava onako kako mu u datom političkom trenutku najviše odgovara. To što baš on dijeli lekcije o tome što se smije, a što ne smije reći o HVO-u i ratu, graniči s potpunim apsurdom i komedijom. Ako je takav politički inženjering mjerilo pravde, onda u tome nismo i nećemo biti nijemi promatrači. Danas, više nego ikada: Svi smo mi Ilija Cvitanović! Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Europa nije na prodaju
Eva Vlaardingerbroek govori ono što milijuni Europljana misle, a ne smiju reći. Dok Bruxelles trpa „vrijednosti“ niz grlo cijelom kontinentu, jedna mlada Nizozemka usudila se ustati i reći ono što političari po Europi šapuću iza zatvorenih vrata: dosta je bilo. Eva Vlaardingerbroek aktivistica za ljudska prava i politički analitičar. Ona je pravnica koja je gledala kako nizozemski farmeri gube zemlju koju su obrađivali generacijama – sve u ime birokratskih „klimatskih ciljeva“. Kad je progovorila protiv toga, sustav ju je proglasio prijetnjom. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Europa nije na prodaju Eva Vlaardingerbroek govori ono što milijuni Europljana misle, a ne smiju reći. Dok Bruxelles trpa „vrijednosti“ niz grlo cijelom kontinentu, jedna mlada Nizozemka usudila se ustati i reći ono što političari po Europi šapuću iza zatvorenih vrata: dosta je bilo. Eva Vlaardingerbroek aktivistica za ljudska prava i politički analitičar. Ona je pravnica koja je gledala kako nizozemski farmeri gube zemlju koju su obrađivali generacijama – sve u ime birokratskih „klimatskih ciljeva“. Kad je progovorila protiv toga, sustav ju je proglasio prijetnjom. Njena inicijativa Save Europe Act, pokrenuta s Martinom Sellnerom, skupila je preko 600.000 potpisa građana koji traže jednu jednostavnu stvar: da Europa ostane Europa. Europska komisija odbila je to registrirati – jer, kažu, „protivno je europskim vrijednostima.“ Ali čijim vrijednostima? Sigurno ne onima običnih ljudi koji svaki dan gledaju posljedice politike koju nisu birali i ne mogu smijeniti. Godine borbe protiv „otvorenih granica“ politike. Migracija je tema koja provlači kroz gotovo sav njen javni angažman. Vlaardingerbroek godinama upozorava da nekontrolirani priljev ljudi iz zemalja izvan Europe mijenja demografsku i kulturnu sliku kontinenta brže nego što ijedan izborni ciklus može ispraviti. Njena inicijativa Save Europe Act traži konkretne mjere: potpuni prekid nezakonite migracije, ukidanje socijalnih poticaja koji, kako tvrdi, djeluju kao „magnet“ za nove valove dolazaka, te uspostavu sustava remigracije – vraćanja onih koji nemaju pravni temelj za ostanak. Za nju to nije apstraktna politička pozicija, već izravna posljedica onoga što naziva „deceniju šutnje“ europskih institucija dok su građani na terenu trpjeli posljedice. Kad je kritizirala britanskog premijera Keira Starmera, Britanija joj je za tri dana ukinula pravo ulaska – bez obrazloženja, bez prava žalbe. Apple joj je javio da joj je telefon bio meta špijunskog softvera. U govoru u Europskom parlamentu rekla je: „mnoge dobre stvari“ i to da su glasovi poput njenog godinama ignorirani dok se stanje pogoršavalo, a sada se ta poruka konačno probija do institucija koje su je najduže odbacivale. Von der Leyen nitko nije izabrao, a ipak upravlja sudbinom 450 milijuna ljudi. Vlaardingerbroek samo traži ono što bi svaka demokracija trebala jamčiti – da narod, a ne neizabrana elita, odlučuje o vlastitoj sudbini. Potpis peticije Pridruži se stotinama tisuća Europljana koji traže da Bruxelles konačno sasluša narod. https://www.save-europe-act.com/gdpr/ Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Intervju Igor Štimac
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović morao je napraviti niz kompromisa sa starim i budućim partnerima u vlasti, kako POSKOK ne bi dizao glavu, tvrde upućeni u politička zbivanja. Kolateralna žrtva je ispao i Igor Štimac, koji je praktično preko noći nestao iz HŠK Zrinjski. Štimac je o svom odlasku iz Zrinjskog govorio za Hrvatski tjednik, koji smo kupili, te za vas prekucali dio intervjua koji se odnosi na odlazak iz mostarskog kluba. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Intervju Igor Štimac Lider HDZ-a BiH Dragan Čović morao je napraviti niz kompromisa sa starim i budućim partnerima u vlasti, kako POSKOK ne bi dizao glavu, tvrde upućeni u politička zbivanja. Kolateralna žrtva je ispao i Igor Štimac, koji je praktično preko noći nestao iz HŠK Zrinjski. Štimac je o svom odlasku iz Zrinjskog govorio za Hrvatski tjednik, koji smo kupili, te za vas prekucali dio intervjua koji se odnosi na odlazak iz mostarskog kluba. HRVATSKI TJEDNIK: Kako s odmakom promišljate o svojem trenerskom angažmanu u HŠK Zrinjski iz Mostara koji je osim sportskog imao i svojevrsni politički, pa i tribinski štih? Sve zajedno možda i najbolje opisuje Vaš osebujni karakter, odnosno javno djelovanje tijekom cijele Vaše karijere, zar ne? ŠTIMAC: U potpunosti se slažem. Sportski je bilo iznimno uspješno jer pored dvaju osvojenih trofeja (Superkup i Kup), ostvaren je i povijesni uspjeh kluba u europskim natjecanjima, a svojom sam karizmom praćenje HŠK Zrinjskog digao na razinu koju će teško itko više ponoviti. HRVATSKI TJEDNIK: Tko su ljudi koji zastupaju ili bi svojim političkim angažmanom trebali zastupati hrvatske interese u BiH, te jesu li i oni odlučivali o prekidu Vašega angažmana u Zrinjskom te zašto (sportski rezultati sigurno nisu povod)? ŠTIMAC: Ne želim upirati prstom ni u koga, no jasno je kako u mojem slučaju prestanak suradnje s HŠK Zrinjskim nije odlučivao, kako kažete, sportski rezultat, nego aktualna politika ili njezini poltroni. Za razlog treba pitati njih. Očito se netko tim potezom želi dodvoriti bošnjačkim glasačima pred nadolazeće izbore! A svojemu Zrinjskom i budućem treneru želim od srca mnogo uspjeha i novih trofeja! HRVATSKI TJEDNIK: Je li i to bio razlog zašto ste se upustili u komentiranje aktualnih političkih i međunarodnih odnosa u BiH s obzirom na to što su i Bosna i Hercegovina povijesno hrvatske zemlje koje su nakon dolaska Brozovih jugokomunista na vlast 1945. administrativno odvojene od nacionalne matice baš kao i Istočni Srijem, dijelovi Banata i Bačke, dakle područja današnje Vojvodine, te Boka kotorska kao razvidno integralni dio hrvatske nacionalne baštine? ŠTIMAC: Iza mojih istupa ne stoji nikakav osobni interes nego isključivo srce koje kuca za Hrvatsku i njezin narod, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH i bilo gdje drugdje u svijetu. Iznosio sam svoje stavove o pitanjima koja ozbiljno ugrožavaju daljnji suživot u BiH, kao i sam opstanak Hrvata na prostoru današnje BiH. Nekad sam istupao i ciljano kako bih rasteretio svoje igrače silnog pritiska kojemu su bili izloženi, usmjeravajući fokus javnosti, odnosno medija isključivo na sebe. HRVATSKI TJEDNIK: Kakva je budućnost Hrvata u BiH, koja je uz RH i službeno država našega hrvatskog naroda, ali se ta državotvorna činjenica stalno zanemaruje u političkim raspravama hrvatske vrhuške, a gotovo nikako nije osviještena u promišljanjima običnih ljudi, pogotovo s naše strane granice? ŠTIMAC: Budućnost je Hrvata nesigurna jer aktualna situacija ne budi optimizam. Naši predstavnici u BiH institucijama moraju zauzeti čvršći stav i konkretnije djelovati. Isto tako, Hrvatska je obvezna što prije ozbiljnije se početi baviti pitanjem položaja Hrvata u BiH te osigurati istinsku konstitutivnost našemu narodu punom ravnopravnošću. Domovinski je pokret konačno pokrenuo određena pitanja u tom smjeru i nadam se kako će uspjeti izvući stvar do kraja. Budućnost Hrvata u BiH ovisi o trima stvarima – demografiji, političkim mehanizmima i odnosu Zagreba i Sarajeva. Demografija je poražavajuća. Broj Hrvata u BiH pada više od dvadeset godina. Rat i ekonomske migracije učinili su svoje. Bez zaustavljanja iseljavanja svaka je politička borba uzaludan pokušaj. U Slavoniji, Dalmaciji, Zagrebu, malo tko prati detalje politike u BiH. Vlada stav da je to “njihova država”. Manjak osviještenosti dolazi jer mediji rijetko objašnjavaju zašto je to važno pitanje i za Republiku Hrvatsku – geopolitički, kulturno i sigurnosno. Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Zdenko Lučić označio krivca broj 1
Dragan Čović je izgradio nedemokratski, diktatorski i kriminalan sustav koji je osiromašio, ponizio i obespravio veliku većinu hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Dvadeset godina diktatorske vlasti za koju je tvrdio da „nema alternativu“ kao što ni on sam „nema alternativu“ izazvalo je teške posljedice za naše društvo, naš narod i državu. Dvadeset godina Čović uništava svaku alternativu, svakog političara (najprije u HDZ BiH) koji pokaže imalo sposobnosti, karizme i ambicije. Takvi su mu najveća opasnost. Oko sebe je stvorio kadrovsku pustoš! Nigdje nikoga od utemeljitelja HDZ-a, od organizatora otpora i HVO-a! Okružuju ga pratilje, ulizice, beskičmenjaci i lupeži, od onih koji uzimaju milijune do onih koji se zadovoljavaju mrvicama s gazdina stola. Uklonio je sve idealiste i „nacionaliste“, a postavio je i promovirao besprizorne likove slične sebi iz komunističkih, jugoslavenskih obitelji. Najbolji primjer takvog kadroviranja je Toni Kraljević, polupismeni, spletkaroš, bivši provincijski radio novinar, a zatim županijski i federalni ministar financija bez škole, kompetencija i ikakvih vrijednosti. Njegova diploma je valjda zaštićena većim stupnjem tajnosti nego Čovićev magisterij. O ostalim ćemo drugom prilikom. A politika? Što bi to bila Čovićeva politika? Da bi opstao na vlasti Čović sustavno i uporno obmanjuje hrvatski narod i ukupnu javnost u BiH. On nema nikakvu suvislu politiku! Njegova je politika ostati na vlasti, osigurati moć i bogatstvo sebi, članovima svoje obitelji (prije svih zetovima) i uskom krugu svojih sljedbenika. Njegova je politika također i blokirati, spriječiti u radu i razvoju, po mogućnosti protjerati iz BiH sve one koje kartel ocijeni opasnima ili nepoćudnima. Da bi legitimirao svoju vlast i prikrio golemi kriminal on se krije iza „nacionalnih interesa“ iza „hrvatskog naroda“, iza „žrtve branitelja“, „dostojanstva Domovinskog rata“. Mnogi i ne vide ili zaboravljaju da on najveći dio svoga života nije bio Hrvat, da nije bio ni branitelj, a dostojanstvo se s takvim likom jedva može naći u istoj rečenici. Sjetimo se ponovno Travanjskog paketa iz 2006. godine. Bio je to možda i najambiciozniji pokušaj promjene Ustava Bosne i Hercegovine s ciljem „jačanja državnih institucija i učinkovitijeg donošenja odluka“ što je zapravo značilo unitarizaciju BiH, a za Hrvate u BiH gubljenje statusa konstitutivnog naroda. Predlagano je: – ukidanje tadašnjeg tročlanog Predsjedništva BiH i uvođenje jednog predsjednika; – Također je jačao Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, povećavao broj zastupnika te davao veću ulogu državnoj razini vlasti; – Smanjio bi ovlasti Doma naroda, tako što bi odlučivao samo o vitalnom nacionalnom interesu (upitno je tko bi zastupao Hrvate), a ne o svim zakonima kao sada; – Smanjio bi ovlasti entiteta i županija, što automatski znači smanjenje moći Hrvata. Dragan Čović prihvatio je Travanjski paket i naredio zastupnicima HDZ BiH da glasuju za njegovo usvajanje. Katolička Crkva i HDZ 1990 odlučno su se tome usprotivili! Svima je bilo jasno da je Travanjski paket značajno smanjivao političku važnost i nadležnosti Doma naroda. Iako bi broj izaslanika bio povećan s 15 na 21, Dom naroda više ne bi mogao zaustavljati ili mijenjati većinu zakona, nego bi intervenirao samo kada se radi o pitanjima „vitalnog nacionalnog interesa“. Smanjenjem njegovih ovlasti povećala bi se moć Zastupničkog doma, gdje Hrvati zbog svoje brojčane slabosti imaju manji ili gotovo nikakav utjecaj (trenutno ima četiri zastupnika od 42 zastupnika!) Hrvati bi izgubili veliki dio institucionalne zaštite i dugoročno bi bili izloženi odlukama koje bi donosile brojnije bošnjačke i srpske političke većine. Upravo zbog toga su HDZ1990 i Katolička Crkva bili oštro protiv toga da Travanjski paket slabi mehanizme kojima Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod štite svoju političku ravnopravnost. Srećom, Travanjski paket nije usvojen. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Dragen Čović je obespravio Hrvate u Bosni i Hercegovini. Zdenko Lučić označio krivca broj 1 Stutus Zdenka Lučića prenosimo u cijelosti : PRIDRUŽI SE POKRETU ZA SLOBODU I DOSTOJANSTVO HRVATSKOG NARODA U BIH! Dragan Čović je izgradio nedemokratski, diktatorski i kriminalan sustav koji je osiromašio, ponizio i obespravio veliku većinu hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Dvadeset godina diktatorske vlasti za koju je tvrdio da „nema alternativu“ kao što ni on sam „nema alternativu“ izazvalo je teške posljedice za naše društvo, naš narod i državu. Dvadeset godina Čović uništava svaku alternativu, svakog političara (najprije u HDZ BiH) koji pokaže imalo sposobnosti, karizme i ambicije. Takvi su mu najveća opasnost. Oko sebe je stvorio kadrovsku pustoš! Nigdje nikoga od utemeljitelja HDZ-a, od organizatora otpora i HVO-a! Okružuju ga pratilje, ulizice, beskičmenjaci i lupeži, od onih koji uzimaju milijune do onih koji se zadovoljavaju mrvicama s gazdina stola. Uklonio je sve idealiste i „nacionaliste“, a postavio je i promovirao besprizorne likove slične sebi iz komunističkih, jugoslavenskih obitelji. Najbolji primjer takvog kadroviranja je Toni Kraljević, polupismeni, spletkaroš, bivši provincijski radio novinar, a zatim županijski i federalni ministar financija bez škole, kompetencija i ikakvih vrijednosti. Njegova diploma je valjda zaštićena većim stupnjem tajnosti nego Čovićev magisterij. O ostalim ćemo drugom prilikom. A politika? Što bi to bila Čovićeva politika? Da bi opstao na vlasti Čović sustavno i uporno obmanjuje hrvatski narod i ukupnu javnost u BiH. On nema nikakvu suvislu politiku! Njegova je politika ostati na vlasti, osigurati moć i bogatstvo sebi, članovima svoje obitelji (prije svih zetovima) i uskom krugu svojih sljedbenika. Njegova je politika također i blokirati, spriječiti u radu i razvoju, po mogućnosti protjerati iz BiH sve one koje kartel ocijeni opasnima ili nepoćudnima. Da bi legitimirao svoju vlast i prikrio golemi kriminal on se krije iza „nacionalnih interesa“ iza „hrvatskog naroda“, iza „žrtve branitelja“, „dostojanstva Domovinskog rata“. Mnogi i ne vide ili zaboravljaju da on najveći dio svoga života nije bio Hrvat, da nije bio ni branitelj, a dostojanstvo se s takvim likom jedva može naći u istoj rečenici. Sjetimo se ponovno Travanjskog paketa iz 2006. godine. Bio je to možda i najambiciozniji pokušaj promjene Ustava Bosne i Hercegovine s ciljem „jačanja državnih institucija i učinkovitijeg donošenja odluka“ što je zapravo značilo unitarizaciju BiH, a za Hrvate u BiH gubljenje statusa konstitutivnog naroda. Predlagano je: – ukidanje tadašnjeg tročlanog Predsjedništva BiH
Kriza u HDZ-u BiH
KRIZA U HDZ-U BiH Duboka kriza u HDZ-u BiH: Nakon Žepča, ostavku podnio i predsjednik GO Zenica Miroslav Šoko Političku scenu u Zeničko-dobojskom kantonu potresaju ozbiljne unutarstranačke turbulencije. Nakon što je prije nekoliko dana ostavku podnio dugogodišnji predsjednik Općinskog odbora Žepče, val nezadovoljstva preselio se u Zenicu, gdje je stranku napustio i prvi čovjek tamošnje gradske organizacije. ZENICA – Gradska organizacija HDZ-a BiH Zenica ostala je bez predsjednika. Miroslav Šoko podnio je neopozivu ostavku na ovu funkciju i odlučio napustiti stranku, što potvrđuje da su podjele unutar kantonalnog odbora prerasle u otvoreni sukob. Kao glavni razlog za ovaj radikalan potez, Šoko je naveo duboko nezadovoljstvo načinom na koji se upravlja strankom na višim nivoima. Prema informacijama s terena, on je u svom obrazloženju otvoreno iskazao neslaganje s postupcima i političkim utjecajem Mate Zovke, dugogodišnjeg načelnika Žepča. Lančana reakcija nezadovoljstva Ovaj odlazak predstavlja nastavak velikog osipanja kadrova HDZ-a BiH u Zeničko-dobojskom kantonu. Podsjećamo, tek nekoliko dana ranije, Ivica Penić, dugogodišnji predsjednik Općinskog odbora HDZ-a Žepče i zastupnik u Skupštini ZDK, potvrdio je svoje potpuno povlačenje iz politike. Penić, koji je u Žepču uživao veliku podršku biračkog tijela, svoju je odluku tada obrazložio potrebom za „duhovnim mirom“, ali nije štedio kritike na račun stranačkog vrha. On je direktno optužio Matu Zovku za kreiranje loše atmosfere i unutarstranačke obračune čija je bio žrtva. “U politici nema vječnih prijatelja, nego vječnih interesa“, poručio je Penić, naglašavajući da ovakvi klanovski sukobi nanose nepopravljivu štetu stranci na terenu. Kulminacija dugogodišnjih problema Politički analitičari ističu kako ove ostavke nisu iznenađenje, već logičan slijed i kulminacija nezadovoljstva koje unutar kantonalne organizacije tinja već duže vrijeme. Kao ključni problem navodi se centralizacija moći i izostanak bilo kakve demokratske procedure i šire rasprave prilikom donošenja strateških odluka. Dok u vrhu HD-a BiH za sada pokušavaju smiriti tenzije i održati privid stabilnosti, jasno je da će gubitak ključnih ljudi u Zenici i Žepču ostaviti duboke rane na stranačkoj infrastrukturi. Ostaje da se vidi kako će se ovaj „potres“ odraziti na buduće izborne rezultate i funkcionisanje stranke u cijelom Zeničko-dobojskom kantonu.