Šok na povratku iz Njemačke!
Svratio u Banjaluku na pizzu, pomfrit, kolač i pivo, pa kad je stigao račun ostao BEZ TEKSTA: ‚Platio sam 83,50 KM, pa ovo je skuplje nego u Manhajmu!’“ “Povratak kući za jednog našeg radnika iz Njemačke pretvorio se u neprijatno iznenađenje. Svraćanje u banjalučki restoran na ručak — pizza, pomfrit, kolač i pivo — koštalo ga je nevjerovatnih 83,50 KM (42,69 eura), zbog čega se zapitao da li su cijene na Balkanu definitivno prešišale one u Njemačkoj.“ Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Facebook-f Instagram Youtube Tiktok Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Šok na povratku iz Njemačke! Svratio u Banjaluku na pizzu, pomfrit, kolač i pivo, pa kad je stigao račun ostao BEZ TEKSTA: ‚Platio sam 83,50 KM, pa ovo je skuplje nego u Manhajmu!’“ “Povratak kući za jednog našeg radnika iz Njemačke pretvorio se u neprijatno iznenađenje. Svraćanje u banjalučki restoran na ručak — pizza, pomfrit, kolač i pivo — koštalo ga je nevjerovatnih 83,50 KM (42,69 eura), zbog čega se zapitao da li su cijene na Balkanu definitivno prešišale one u Njemačkoj.“ Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Facebook-f Instagram Youtube Tiktok Navigacija Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt info@mozak.info Pravni podatci Pravila privatnosti
Walter uložio životnu ušteđevinu u njezine obline, ona pobjegla s mlađim
Sud odredio neviđeno pravo na posjete – Walter ih može viđati vikendom! Predmet koji je šokirao pravne analitičare i javnost bavi se tužbom 67-godišnjeg njemačkog umirovljenika Waltera Webera protiv njegove bivše izvanbračne partnerice, 34-godišnje Florine C. Walter je zahtijevao povrat 35.000 eura, koje je tijekom dvogodišnje veze uložio u njezinu fizičku transformaciju – od čega je samo povećanje i oblikovanje grudi u privatnoj klinici koštalo golemih 25.000 eura. Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Facebook-f Instagram Youtube Tiktok Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Walter uložio životnu ušteđevinu u njezine obline, ona pobjegla s mlađim Sud odredio neviđeno pravo na posjete – Walter ih može viđati vikendom! Predmet koji je šokirao pravne analitičare i javnost bavi se tužbom 67-godišnjeg njemačkog umirovljenika Waltera Webera protiv njegove bivše izvanbračne partnerice, 34-godišnje Florine C. Walter je zahtijevao povrat 35.000 eura, koje je tijekom dvogodišnje veze uložio u njezinu fizičku transformaciju – od čega je samo povećanje i oblikovanje grudi u privatnoj klinici koštalo golemih 25.000 eura. Veza je pukla na dramatičan način kada je Walter saznao da ga je atraktivna Rumunjka varala i na kraju ostavila zbog mlađeg muškarca, i to čim je proces oporavka od ključnih zahvata bio završen. Prevareni umirovljenik odmah je pokrenuo tužbu pred. Okružnim sudom zbog „grube nezahvalnosti“ i svjesne namjere financijskog iskorištavanja. Solomonsko rješenje i šokantan pristanak. Budući da se uloženi novac doslovno nalazi u tijelu tužene, sudac se našao pred pravnim apsurdom te je donio nesvakidašnju sudsku nagodbu s jasnim ultimatumom za Florinu C.: Opcija A: Vratiti prevarenom umirovljeniku cjelokupan iznos od 35.000 eura. Opcija B: U slučaju da ne želi ili nema kako vratiti novac, dužna je Walteru Weberu omogućiti da svakog vikenda viđa grudi u koje je investirao. Suočena s potpunim financijskim krahom i zaplijenom imovine, Rumunjka je službeno potpisala – opciju B. Kako bi zadržala svoj trenutni izgled, obvezala se zakonskim ugovorom osigurati pristup bivšem partneru subotom i nedjeljom. Ovaj slučaj ostaje zabilježen kao apsolutni presedan u kojem je estetska kirurgija dobila status imovine s pravom na vikend-posjete Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Facebook-f Instagram Youtube Tiktok Navigacija Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt info@mozak.info Pravni podatci Pravila privatnosti
Globalizacija na kaštelanski pogon
Kako je kapetan Jure kreirao turističku atrakciju stoljeća! Da je neko kapetanu Juri iz Kaštel Gomilice prošle godine u ovo doba rekao da će mu na izletničkom brodu „Marija“ umjesto domaćih studentica i lokalnih starleta piće posluživati radna snaga s Dalekog istoka, Jure bi ga vjerojatno gađao trulom pomidorom i posla u tri krasne. Ali, kronična fjaka domaće radne snage i potraga za „bilo kakvim radnikom“ natjerale su Juru na radikalan potez. Ove sezone, Jure je potpisao povijesni sporazum o nesvrstanima i na brod primio dvije simpatične cure s Filipina. “Ma kakvi ugovori, kakve vize, peri-deri, Jure je gazda!“ Prva tri tjedna sve je išlo k’a po loju. Gosti oduševljeni, brod blista, piće se hladno poslužuje brzinom svjetlosti, a cure se smješkaju i ne pitaju za slobodnu nedilju. Jure trlja ruke, računa dobit i već vidi sebe kako na zimu kupuje novi izvanbrodski motor. Globalna ekonomija u Kaštelima funkcionira savršeno. Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Facebook-f Instagram Youtube Tiktok Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Zanimljivo Satira Kontakt Globalizacija na kaštelanski pogon Kako je kapetan Jure kreirao turističku atrakciju stoljeća! Da je neko kapetanu Juri iz Kaštel Gomilice prošle godine u ovo doba rekao da će mu na izletničkom brodu „Marija“ umjesto domaćih studentica i lokalnih starleta piće posluživati radna snaga s Dalekog istoka, Jure bi ga vjerojatno gađao trulom pomidorom i posla u tri krasne. Ali, kronična fjaka domaće radne snage i potraga za „bilo kakvim radnikom“ natjerale su Juru na radikalan potez. Ove sezone, Jure je potpisao povijesni sporazum o nesvrstanima i na brod primio dvije simpatične cure s Filipina. “Ma kakvi ugovori, kakve vize, peri-deri, Jure je gazda!“ Prva tri tjedna sve je išlo k’a po loju. Gosti oduševljeni, brod blista, piće se hladno poslužuje brzinom svjetlosti, a cure se smješkaju i ne pitaju za slobodnu nedilju. Jure trlja ruke, računa dobit i već vidi sebe kako na zimu kupuje novi izvanbrodski motor. Globalna ekonomija u Kaštelima funkcionira savršeno. A onda je stigao onaj sudbonosni, pakleni utorak. Zvizdan udario u glavu, more glatko k’o ulje, gosti otišli na ručak u Trogir, a na brodu ostao Jure s posadom. Vidjevši jadne cure kako se znoje na krmi, Juri proradi ono tradicionalno dalmatinsko veliko srce (koje se pali isključivo kad je posao gotov): – E, cure moje, ajde… imate sad uru vrimena slobodno. Vruće je, skuvale ste se. Ajte, skidaj to i bacaj se u more, okupajte se malo, ajde! – zapovijedi Jure kretnjama ruku, glumeći morskog kera koji pliva. Cure se pogledaše, pa jedna, onako sramežljivo, na tečnom broken-engleskom procijedi: – But Boss… we don’t know how to swim. (Ali šefe, mi ne znamo plivati). Jure, naravno, ne priznaje zakone fizike, a kamoli činjenicu da netko s otočne države ne zna plivat. – Aha, Boga ti! Šta ne znaš? Ajde Boga ti, nikakav problem! Evo, vidiš ove narančaste prsluke za spašavanje? Opa, opa, uveži se, uskoči u kupaći i samo se bućni tu uz bandu. Malo se osvježite, toćajte se malo, uživajte, neću vas ja gledat! Šok na krmi: Kad se prsluk za spašavanje pretvori u – pelenu! Cure poslušaše gazdu. Odoše u kabinu, a Jure zapali cigaru, nasloni se na ogradu i čeka da vidi kako se azijska radna snaga snalazi u plićaku Gomilice. Kad nakon pet minuta izlaze na krmu – Juri ispade cigara iz usta, a oči mu doživješe lakši infarkt. Cure su shvatile uputu da se moraju „osigurati prslucima“, ali inženjerski um s Dalekog istoka očito ima drugačiju logiku od jadranskih pomoraca. Umjesto na prsa i preko ramena, cure su one masivne, neonski narančaste prsluke navukle – odozdo! Protnule su noge kroz proreze za ruke, a cijeli onaj debeli, plutajući dio prsluka stegnule kopčama čvrsto oko struka i guzice. Izgledale su kombinirano kao astronauti koji testiraju opremu za bestežinsko stanje i bebe s gigantskim, narančastim, napuhanim pelenama marke „pempas“. Jure je ostao u takvom čudu da je zaboravio disat. Gleda u njih, gleda u more, križa se i livom i desnom rukom. – Isussati Boga… – promrmlja Jure protrljavši oči. – Šta je ovo, ti sunce ti poljubim?! Pa di se to tako oblači, sestro slatka?! Pa niste krenule na sumo rvanje, nego u plićak! Ako s tin skočite, guzica će vam plutat na površini, a glava bit pod morem! Okrenut ćete se k’o bova! Nova turistička atrakcija: „Službene kupaće Filipino“ Cure, potpuno uvjerene da je to vrhunac morske sigurnosti, krenuše se onako ukočeno, korak po korak, gegati prema rubu broda. S tim narančastim “ oklopima“ oko kukova izgledale su k’o da imaju ugrađene zračne jastuke za slučaj bočnog udara. Kad su se oprezno počele spuštati niz skale, dok im je prsluk držao donji dio tijela u zraku, Jure je s krme vikao uputstva: „Ma drž se za konop! Ne skači naglavačke, izvrnut će te ta pelena! Ajme meni, ako mi se utope, inspekcija će me zatvorit do idućeg stoljeća!“ U tom trenutku, na rivi se okupilo pola Gomilice. Lokalni umirovljenici koji inače komentiraju cijenu srdela, sad su sjedili na klupi i u nevjerici gledali Jurin novi projekt. Jedan viče! – Jure triba li ti radnik da ih prisvlači? – Evo ga, Jure izmislio novi kupaći kostim s velikom i malom nuždom! – vikao je drugi s rive. – Jure, jesu li to tebi radnice obukle zračne jastuke od kamiona ili ti to biže s broda?! – dobacivao je treći. Jure se, naravno, brzo snašao. Kad je vidio da turisti s drugih brodova vade mobitele i bjesomučno snimaju Jurine „narančaste bove“, odmah mu je proradio poduzetnički kliker. Brže-bolje je uzeo komad daske, markerom napisao: „UPOZORENJE: Kupaće Filipini bikini na brodu “ i objesio to na jarbol. Priča se da Jure od tog dana naplaćuje posebnu kartu za „Gledanje inovativnog azijsko-kaštelanskog stila plivanja“. Jer u Dalmaciji se i od najvećeg čuda i krive montaže, na kraju, uvijek napravi dobra satira… i još bolja zarada! Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije,
Voda u prahu
VODA U PRAHU Voda u prahu: rješenje za problem za koji nismo znali da ga imamo (a vjerojatno ga ni nemamo). Genijalan izum: samo dodaš vodu… i dobiješ vodu!
Operacija „samo najosnovnije“
OPERACIJA „SAMO NAJOSNOVNIJE“ Gospođa Dragana Š. (39), dijaspora, München, godišnji odmor — 14 dana. Plan: kući u Hercegovinu, kave s prijateljicama, pokazati rodbini kako izgleda život u Njemačkoj i da pare ne padaju s grana,da se puno radi i da im je hrana bez ukusa. Prijevoz: FlixBus. Prtljaga: 25 kofera. Vozač Stipe iz Vinjana Gornjih — čovik koji je u karijeri preživio pijane studente, dvadeset litara vina u kantama i čitave svinjske pršute u bunkeru — mirno je slagao prtljagu. Sve dok na peron nije zakoračila Dragana. „Di vam je grupa, gospođo?“ „Kakva grupa. Sama putujem.“ Stipe je pogledao u 25 kofera, pa u Draganu, pa se prekrižio. „Gospođo, po propisima imate pravo na jedan kofer i jednu ručnu prtljagu.“ „Znam. Platit ću doplatu. Koliko god treba.“ I platila je. I Stipe je slagao. I ostali putnici su držali ruksake u krilu do Zagreba. Sadržaj tih 25 kofera bio je, po Draganinoj logici, apsolutni minimum: odjeća po vremenskim zonama, 80 pakiranja kave u cigli za rodbinu, 15 litara njemačkog omekšivača jer „onaj naš ne miriše na Europu“, noćne i dnevne kreme, tri pegle za kosu, vlastita posteljina s jastukom od memorijske pjene jer „ona u tuđim krevetima ne može zaspati“ — i za kraj, Nutribullet, aparat za kavu i tri para cipela koje neće obući, ali „neka se nađu možda ih pokloni rodicama“. Na granici, Stipin stari pajdo Marinko digao je poklopac bunkera i dugo šutio. „Pajdo. Je l‘ ti voziš ljude ili seliš stanove?“ „Pajdo moj, to ti je naša D.Š. Dva tjedna odmora. Kaže najosnovnije.“ „Najosnovnije“, ponovi Marinko glasom čovjeka kojemu je upravo umrla vjera u zdravi razum. „Čovik s najosnovnijim ima četiri para gaća i četkicu za zube. Ovo je UN-ova humanitarna pomoć.“ U tom trenutku začulo se škljocanje pete. Dragana je sišla — nasmijana, manikirana, torbica na laktu — i bez uvoda gurnula Marinku omotnicu u ruku. „Sto eura. Neka je za kavu. Nema veze.“ Marinko je gledao u omotnicu. Dugo. Zatim je vratio blok za kazne u džep. „Gospođo, za sto eura kupili ste moju šutnju, Stipinu kilu živaca i moju savjest koja već godinama radi po sniženoj cijeni. Zadovoljni?“ „Potpuno“, reče Dragana i pope se gore. Marinko je potapšao Stipu po ramenu: „Pajdo, sljedeći put mi javi iz Münchena.“ „Javit ću te čim je vidim na kolodvoru, pajdo.“ Stipe je upalio motor i promrmljao u volan: „Ni Bog, ni zakon, ni stari pajdo Marinko — niko joj ne more ništa.“ I autobus je krenuo prema Hercegovini. Dragana je već spavala na svom jastuku od memorijske pjene.