Leteći start izborne utrke
Zdenko Lučić paraglajderom uskočio u borbu za Predsjedništvo BiH Službenim početkom izborne kampanje 4. rujna, politička scena u Bosni i Hercegovini ušla je u svoju najdinamičniju fazu, a pažnju javnosti odmah na samom startu privukao je nesvakidašnji potez Zdenka Lučića, kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Lučić je početak svoje predizborne borbe obilježio skokom paraglajderom sa srednjovjekovne utvrde, poslavši time izravnu poruku biračima iz zraka. Snimku skoka podijelio je na društvenim mrežama uz jasnu simboliku preuzimanja rizika, odvažnosti i pravljenja „prvog koraka“: „Možeš pasti. Možeš pogriješiti. Možeš krenuti ponovno. Ali, najgore je cijeli život ostati na istome mjestu samo zato jer se niste usudili napraviti prvi korak. Dobro jutro, Bosno i Hercegovino. Ustani iz sjene!“ Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Leteći start izborne utrke Zdenko Lučić paraglajderom uskočio u borbu za Predsjedništvo BiH Službenim početkom izborne kampanje 4. rujna, politička scena u Bosni i Hercegovini ušla je u svoju najdinamičniju fazu, a pažnju javnosti odmah na samom startu privukao je nesvakidašnji potez Zdenka Lučića, kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Lučić je početak svoje predizborne borbe obilježio skokom paraglajderom sa srednjovjekovne utvrde, poslavši time izravnu poruku biračima iz zraka. Snimku skoka podijelio je na društvenim mrežama uz jasnu simboliku preuzimanja rizika, odvažnosti i pravljenja „prvog koraka“: „Možeš pasti. Možeš pogriješiti. Možeš krenuti ponovno. Ali, najgore je cijeli život ostati na istome mjestu samo zato jer se niste usudili napraviti prvi korak. Dobro jutro, Bosno i Hercegovino. Ustani iz sjene!“ Trokut borbe za hrvatskog člana Predsjedništva Dok je Lučić u borbu uletio atrakcijom s visine, njegovi protukandidati kampanju otvaraju u prilično prepoznatljivom stilu i s računicama koje već izazivaju brojne komentare: Darijana Filipović (HDZ BiH): Svoju je predizbornu kampanju simbolično otvorila u mjestu Ravno — što je u javnosti i političkim kuloarima već potaknulo prihvatljive opaske da je izbor lokacije sasvim prikladan, s obzirom na to da su joj šanse za stvarnu pobjedu ravne nuli. Oslanjajući se prvenstveno na prepoznatljivu stranačku mašineriju i ustaljene šablone, Filipović ulazi u utrku u kojoj će morati ponuditi znatno više od samog partijskog aparata. Slaven Kovačević (DF): Kandidat Demokratske fronte u utrku ulazi s već viđenim političkim inženjeringom. U potpunosti ovisan o tome da ga iznesu druge stranačke strukture, Kovačević se ponovno otvoreno nada glasovima iz drugog naroda, računajući na preglasavanje i nastavak prakse u kojoj o hrvatskom članu Predsjedništva odlučuju drugi birači. Predizborna utrka koja će trajati mjesec dana zakuhala se već prvoga dana. Dok se suparnici oslanjaju na stranačka guranja i prokušane izborne kalkulacije, ostaje za vidjeti hoće li Lučićev rizični „skok u nepoznato“ donijeti priželjkivani zaokret na političkoj sceni. Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
IGOR ŠTIMAC ODGOVORIO NA SEVERININE PROZIVKE
“Narikači” koja me prozvala jučer posvećujem direktan i konkretan odgovor: Kreniću sa mojim stavom po pitanju odgovornosti za odlaganje opasnog otpada u Lici: – Čvrsto stojim uz sve gradjane svih zagadjenih područja u RH te očekujem od premijera Andreja Plenkovića poduzimanje svih raspoloživih mjera po hitnom postupku kako bi se lažno deklarirani otpad vratio odakle je došao, šteta sanirala, a krivci kaznili! – Očekujem ostavku resornog ministra i nadležnih za izdavanje dozvola za odlaganje otpada kao i kaznenu odgovornost svih aktera za nastalu situaciju u Gospiću te hitne mjere za sanaciju štete o trošku onih koji su je proizveli! Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt IGOR ŠTIMAC ODGOVORIO NA SEVERININE PROZIVKE “Narikači” koja me prozvala jučer posvećujem direktan i konkretan odgovor: Kreniću sa mojim stavom po pitanju odgovornosti za odlaganje opasnog otpada u Lici: – Čvrsto stojim uz sve gradjane svih zagadjenih područja u RH te očekujem od premijera Andreja Plenkovića poduzimanje svih raspoloživih mjera po hitnom postupku kako bi se lažno deklarirani otpad vratio odakle je došao, šteta sanirala, a krivci kaznili! – Očekujem ostavku resornog ministra i nadležnih za izdavanje dozvola za odlaganje otpada kao i kaznenu odgovornost svih aktera za nastalu situaciju u Gospiću te hitne mjere za sanaciju štete o trošku onih koji su je proizveli! – Hrvatska ima pravo natjerati zemlje izvoznice opasnog i lažno deklariranog otpada da o svom trošku u roku od 30 dana vrate otpad nazad odakle je došao i očekujem da se to pravo iskoristi! Odajem priznanje i iskazujem zahvalnost gospodinu Zvonimiru Troskotu na silnom trudu u otkrivanju afere! Na prosvjed ne idem, a svoje ću mišljenje o radu vlade i opozicije izraziti svojim glasom na idućim izborima! Svjestan sam da je prosvjed ispolitiziran i da se pretvara u igru “Možemo-NeMožemo” . A sad što tiče “lepih reči” pevaljke: Neću se dirati njene obitelje kao ona moje, jer držim da sam daleko iznad onog što ona predstavlja i zastupa. Pa idemo redom : Hvala ti “glumice” i “pevačice” što me spominješ uz “Oca domovine” i premijera RH Andreja Plenkovića. Čast mi je, ali jedini je problem što nisam siguran da li si oprala usta prije spomena naših imena. Što se tiče mog životnog uzora , moga oca Vlade, na ponos mi je biti njegovim sinom. Kao četverogodišnjak je ostao bez oca Mihovila koji je 1940. podlegao od posljedica batina dobivenih u Beogradskom zatvoru. Kao dječak je 4 godine ministrirao u crkvi Sv. Stjepana u Opuzenu za vrijeme službovanja don Petra Kovačića. Stariji brat moga oca Feliks Štimac 1953. god. bježi iz Jugoslavije u Južnu Ameriku pa je eto moga oca iznenada dopala hranilačka uloga u obitelji. Školovao se i radio, a pored brige o svojoj majci i njenim roditeljima , podizao je i vlastitu obitelj. Najstariji sin Mihovil mu je magistar ekonomije, najmladji sin Damir je pravnik i agronom, a evo ja kao srednji sin samo sam “uzoran sportaš” , prvak svijeta 1987. i brončani sa SP 1998. , odlikovan najvisim državnim priznanjem u sportu “ Franjo Bučar”. Nisam na žalost stigao studirat. Draži mi je bio nogomet i zabava sa lutkicama poput “tebe nekad”. Ali sjećaš se ti toga vremena dobro, pa pjevušila si s nama na dočeku i nisi nas smatrala fašistima tada ,niti su ti smetale “naše trobojnice” . Da, tad te niko nije znao, trebalo se probiti, kako medju vatrenima tako i medju braniteljima. Tada si bila ponosno na 1. liniji obrane… A moj otac Vlado kojeg spominješ za razliku od tebe probijao se svojim vrijednim radom i znanjem , pa je tako postavljen za šefa Mjesnog ureda “Elektrodalmacije” u Metkoviću 13.08.1959. na iznenadjenje svih lokalaca , jer tada nije bio ni član omladine, ni sindikata, a ni partije. Kao rukovodilac omiljen, poštovan i moralan. Uvijek mu je radnik bio na 1. mjestu, pa smo valjda iz tog razloga i ostali živjeti u stanu od 54 m2 jer nikada nije smatrao da nam treba više i bolje. Ja sam dijelio sobu sa starijim bratom Mihovilom veličine 3.5 m2 do svoje 16-te godine i odlaska u Split. Otac mi se nije drznuo ni u privatizaciji početkom 90-tih koristiti svoj položaj . Imao je svoju zemlju , svoje mandarine i druge nasade sa kojima je stvarao uz skromnu pomoć svoja 3 sina. Ali drznuo se 1971. uz ostale vodeće ljude općine Metković stati čvrsto uz Dr. Franju Tudjmana na otvaranju spomenika Stjepanu Radiću u našem divnom Metkoviću , iako je UDBA-ina “depeša” inzistirala da se Dr. Tudjmanu onemogući govor. 20 godina staža kao rukovodilac i skoro 20 kao savjetnik, danas uživa u svojoj 90-toj i promatra kako njegovih 10- ero unučadi postaju roditelji i kako njegovih 9-ero praunučadi odrastaju… Rodjen za vodit državu, a ti ga stavljaš u ta prljava, neartikulirana usta jer si umislila da si nekom iole normalnom bitna?! Ti možeš biti uzor jedino budućim starletama! Pardon , mogla si nekad biti! Na žalost vrijeme ti je iscurilo pa se sada nabacuješ duginim bojama , vrijedjaš molitelje , ismijavaš branitelje i tjeraš ljude u probleme jer ti je kao stalo?! Zašto ti nije stalo zagrebati po Jakuševcu od kojeg se čitav Zagreb truje i na kojem se nalazi 40 puta više opasnog otpada nego u Lici?! Tko je ugasio senzore tamo?! Zašto te nije bilo briga za stradanje gradjana i djece Siska u vrijeme SDP-ove vlasti i SDP-ove korupcije u INA-i?! Kako to da nisi imala empatiju za gdju. Vesnu Balenović koja je najeklatantniji primjer SDP-ove žrtve nasilja nad pravom i pravdom, te silovanja poštene, časne i uzorne žene i gradjanke. Nisi tada bila ekološki svijesna ili si boravila na nekoj jahti do koje nije dopirao signal?! Da se razumijemo: Ti voliš Bregovića, ja Tompsona. Tvoj ideal žene je Vedrana Rudan, a moj je Vesna Balenović. Ti voliš dugine boje, a ja ih prezirem jer su ih pacijenti oteli mojoj djeci. Ti voliš petokraku,
OD HDZ-A PREKO SDP-A DO MOŽEMO
Politička lutanja i evolucija Severine kroz tri desetljeća. Priča o Severini nikada nije bila samo priča o pop hitovima i rasprodanim dvoranama. Kao jedna od najdugovječnijih pojava na domaćoj sceni, njezin se javni lik godinama ispreplitao s politikom. No, pogleda li se retrospektiva njezinih političkih svrstavanja — od HDZ-a, preko SDP-a, pa sve do Možemo! — nameće se pitanje radi li se o iskrenom ideološkom sazrijevanju ili pak o spretnom prilagođavanju političkim trendovima trenutka. Eto, morala sam: Od nastupa s Thompsonom do optužbi na račun menadžera. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt OD HDZ-A PREKO SDP-A DO MOŽEMO Politička lutanja i evolucija Severine kroz tri desetljeća. Priča o Severini nikada nije bila samo priča o pop hitovima i rasprodanim dvoranama. Kao jedna od najdugovječnijih pojava na domaćoj sceni, njezin se javni lik godinama ispreplitao s politikom. No, pogleda li se retrospektiva njezinih političkih svrstavanja — od HDZ-a, preko SDP-a, pa sve do Možemo! — nameće se pitanje radi li se o iskrenom ideološkom sazrijevanju ili pak o spretnom prilagođavanju političkim trendovima trenutka. Eto, morala sam: Od nastupa s Thompsonom do optužbi na račun menadžera. Na samom početku karijere, tijekom kasnih 1990-ih, Severina je bila jedno od glavnih lica na predizbornim skupovima HDZ-a. Iz tog razdoblja ostali su zapamćeni trenuci poput onih u kojima, zagrljena s Markom Perkovićem Thompsonom, pjeva pred tisućama stranačkih simpatizera. U to je vrijeme bila jedna od središnjih zvijezda tih okupljanja, dok je to donosilo i medijski prostor i financijsku korist. Godinama kasnije, kada su se društvene okolnosti promijenile, pjevačica je te angažmane pokušala ublažiti poznatim opravdanjem: „Nisam ja, menadžment je.“ Tvrdnje da je glavna zvijezda na bini tek slijepo izvršavala naloge producenata i menagera danas djeluju prilično naivno i smiješno, no poslužile su kao prikladan izgovor za brisanje rane faze karijere. Zaokret prema ljevici i politički prkos Čim je prošla era devedesetih, uslijedio je radikalan zaokret. Severina 2003. godine izravno ulazi u predizbornu kampanju SDP-a, čime je preko noći promijenila dres i postala zaštitno lice lijevog centra. Sljedećih godina njezin bunt postaje sve glasniji — od nošenja broša s brojem nezaposlenih kao poruke Jadranki Kosor 2010. godine do konstantnih prozivki vlasti. Politički angažman postao je sastavni dio njezina brenda, no mnogi kritičari i dalje su u tome vidjeli dobar PR i osjećaj za to što publika u tom trenutku želi čuti. U korak s trendom: Možemo!, aktivizam i borba protiv sustava. Danas, u eri društvenih mreža, klasične stranke zamijenilo je građenje profila „aktivistice“. Severina se prirodno usmjerila prema zeleno-lijevoj opciji i platformi Možemo!, podržavajući ekološke prosvjede, ženska prava i sekularne inicijative. Redoviti napadi na aktualnu HDZ-ovu vlast i premijera Andreja Plenkovića donose joj simpatije oporbenog biračkog tijela, dok je neistomišljenici i dalje podsjećaju na njezine početke s političkim opcijama koje danas najžešće napada. Iako pjevačica inzistira na tome da nastupa kao neovisna, slobodnomisleća pojedinka bez stranačke iskaznice, njezin put od Thompsonova zagrljaja na HDZ-ovim binama devedesetih do zeleno-lijevog aktivizma današnjice ostaje fascinantan primjer kako se estradna karijera održava plovidbom kroz sve političke struje. Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
LJEVICA U HRVATSKOJ
Nikada u povijesti hrvatske politike nije postojala nesposobnija, indoktriniranija, intelektualno siromašnija, zlobnija i u konačnici opasnija ljevica nego što je ona današnja. Temeljni problem hrvatske ljevice — baš kao i medija koji su njezin produžetak — jest to što ona zapravo nije hrvatska. Lijeve stranke djeluju u Hrvatskoj, ali njihov je identitet jugoslavenski, anacionalan, a nerijetko i otvoreno antihrvatski. Takva ljevica ne razumije hrvatski narod, njegove potrebe, osjećaje ni vrijednosti koje ga oblikuju. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt KAD BI LJEVICA U HRVATSKOJ BILA HRVATSKA LJEVICA, A NE JUGOKOMUNISTIČKA DESNICA Nikada u povijesti hrvatske politike nije postojala nesposobnija, indoktriniranija, intelektualno siromašnija, zlobnija i u konačnici opasnija ljevica nego što je ona današnja. Temeljni problem hrvatske ljevice — baš kao i medija koji su njezin produžetak — jest to što ona zapravo nije hrvatska. Lijeve stranke djeluju u Hrvatskoj, ali njihov je identitet jugoslavenski, anacionalan, a nerijetko i otvoreno antihrvatski. Takva ljevica ne razumije hrvatski narod, njegove potrebe, osjećaje ni vrijednosti koje ga oblikuju. Intelektualno posve ispražnjena i osiromašena ljevica samu je sebe svela na SSRN iz prve polovice 20. stoljeća, ista ona ljevica koja većini vlastitog naroda (oni bi rekli „građana“) prigovara da je „zapela u devedesetima“. Jer, naravno, ne treba se vraćati u prošlost… osim ako ta prošlost nije jugokomunistička. Koliko je ta ljevica udaljena od naroda, najbolje se vidjelo na primjeru koncerta Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu. Riječ je o povijesnom događaju bez ijedne mrlje – festivalu domoljublja i zajedništva s više od pola milijuna posjetitelja. No vodeće lijeve stranke, u maniri najcrnje jugokomunističko-velikosrpske propagande, nazvale su ga „ustaškim dernekom“, u priopćenjima kojih se ne bi posramio ni Aleksandar Vučić. Duboko u 21. stoljeću, njima je problem tri sekunde jedne pjesme. I to pjesme nastale u najtežim danima Domovinskog rata – kao izraz otpora, nade i bunta – koja je preživjela od 1991. do 2026. netaknuta. U tih trideset i više godina nije se vratila ni NDH, ni ustaše, ni poglavnik – ništa. Osim u poremećenim umovima dijela današnje ljevice. Ironija je da u samostalnoj Hrvatskoj nikada nije ni postojala radikalna desna stranka, čak ni u vrijeme Domovinskog rata. Gledam te potrošene likove Hajdaše, Benčićke, Dalije, Mrak Taritaše, Kosorice, tragikomične figure koje papagajski ponavljaju naučeno iz udžbenika marksizma i ONO i DSZ-a i pitam se: što bi danas učinio netko razuman, tko bi imao stvarnu ambiciju voditi hrvatsku ljevicu? Što bi, recimo, rekao Ivica Račan, da je živ? Vjerojatno bi objavio priopćenje ovakvog sadržaja: „Čestitamo Marku Perkoviću Thompsonu, organizatorima i posjetiteljima na sjajnom koncertu koji je oborio sve rekorde posjećenosti. Posebno ističemo dostojanstvenu i mirnu atmosferu bez incidenata. Kao stranka ljevice, ne možemo prešutjeti problematičan usklik na početku jedne pjesme, ali razumijemo kontekst u kojem je ona nastala – kao simbol otpora velikosrpskoj agresiji. Jasno nam je da iza tih stihova ne stoji nikakav fašistički sentiment, niti da su posjetitelji zbog toga automatski fašisti. Vjerujemo da ćemo i nakon koncerta nastaviti zajednički raditi na boljitku naše domovine Hrvatske.“ Danas, međutim, na hrvatskoj ljevici ne postoji nitko s intelektualnom snagom i političkom hrabrošću da tako istupi. Paradoks je da bi jednim ovakvim priopćenjem dobili veliku korist i za svoju stranku i za hrvatsku političku scenu. No, očito je da nitko od njih tome nije dorastao. Tužno, jadno i dugoročno opasno. Jer budimo realni: Hrvatskoj treba ljevica, ali hrvatska ljevica, a ne jugoslavenska kakvu imamo danas. Preuzeto sa fb str Hrvatski kanal Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Tko nema argumenata, taj lijepi etikete
Između ideoloških ucjena i povijesnih laži: Zašto je u Hrvatskoj svatko tko nije komunista – proglašen fašistom? Dovoljno je danas izreći jednostavnu povijesnu činjenicu – poput one da je komunistički režim nakon 1945. godine bez suđenja pobio stotine tisuća Hrvata – pa da vas dežurni dušobrisnici s ljevice i samozvani „antifašisti“ u roku od sekunde proglase fašistom. Matematika tih ideoloških komesara poražavajuće je jednostavna i agresivna: ako nisi slijepi sljedbenik njihove partijske dogme i ako odbijaš veličati diktaturu, automatski si svrstan među najgore neprijatelje. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Tko nema argumenata, taj lijepi etikete Između ideoloških ucjena i povijesnih laži: Zašto je u Hrvatskoj svatko tko nije komunista – proglašen fašistom? Dovoljno je danas izreći jednostavnu povijesnu činjenicu – poput one da je komunistički režim nakon 1945. godine bez suđenja pobio stotine tisuća Hrvata – pa da vas dežurni dušobrisnici s ljevice i samozvani „antifašisti“ u roku od sekunde proglase fašistom. Matematika tih ideoloških komesara poražavajuće je jednostavna i agresivna: ako nisi slijepi sljedbenik njihove partijske dogme i ako odbijaš veličati diktaturu, automatski si svrstan među najgore neprijatelje. Ta retorika nije ništa novo. Sjetimo se samo početka devedesetih godina i Domovinskog rata. Dok je Ratko Mladić sravnjivao sa zemljom hrvatska sela i gradove, dok su tenkovi s petokrakama i kokardama protjerivali stotine tisuća ljudi s njihovih ognjišta, puna su im usta bila „borbe protiv povampirenog ustaštva i fašističke Hrvatske“. Iste te floskule pod krinkom „antifašističke borbe“ služile su kao opravdanje za najsvirepije zločine i agresiju na Hrvatsku. Danas, desetljećima nakon pobjede u obrambenom ratu, svjedočimo povratku te iste narativne matrice. Grupe koje sebe nazivaju „antifama“, pogurane pojedinim političkim opcijama i medijima, ponovno pokušavaju nametnuti kompleks krivnje cijelom narodu. Sve što nosi predznak hrvatskog, obrambenog i domoljubnog za njih je „fašizam“, dok se zločini komunističkog sustava sustavno gurnu pod tepih ili opravdavaju. Vrijeme je da se jasno i glasno kaže: osuda svih zločina komunističkog režima – i onih iz Drugog svjetskog rata, a posebice onih počinjenih pod istim simbolima u Domovinskog ratu – civilizacijski je standard, a ne nikakav fašizam. Samoprozvani „antifašisti“ i moderni ideolozi rado zaboravljaju kako rat u Hrvatskoj nije počeo u kolovozu 1995. godine, nego pune četiri godine ranije. Sjetimo se samo slika Vukovara 1991. godine – grada sravnjenog sa zemljom, nepreglednih kolona izmrcvarenog naroda koji u suzama napušta svoje domove i zloglasne Ovčare na kojoj su mučki ubijeni ranjenici i osoblje iz vukovarske bolnice. To je bilo pravo lice te lažne „antifašističke“ borbe. S druge strane, pogledajmo kolovoz 1995. i operaciju Oluja. Prilikom ulaska u Knin, hrvatske su snage ostavile otvoren i siguran koridor kako bi civili mogli otići bez ikakve sile i presije. Razlika u pristupu je drastična i nepremostiva: hrvatski generali i zapovjednici strogo su inzistirali na vojničkoj disciplini i kontroliranom ponašanju bez incidenata, dok su sa srpske strane ostali trajni audio i video zapisi na kojima generali s ratišta izravno zapovijedaju: „Ubij, pobij, spali, sprži i protjeraj!“ Prekrajati te očigledne povijesne činjenice, izjednačavati žrtvu i agresora te svakoga tko podsjeća na te istine proglašavati „fašistom“ nije ništa drugo nego zla namjera i nastavak iste one propagande koja je devedesetih rušila Hrvatsku. Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Luka Mišetić o presudi
„Presuda se tiče samo šestorke, a ne kriminalizacije Herceg-Bosne“ Hrvatski pravni stručnjak i nekadašnji odvjetnik generala Ante Gotovine, Luka Mišetić, u intervjuu za RTV HB komentirao je utjecaj vojno-redarstvene operacije Oluja na Bosnu i Hercegovinu te pravne i političke konzekvence presude Haaškog suda u predmetu „Prlić i ostali“. Oluja kao prekretnica za oslobađanje BiH Govoreći o vojnom i političkom značaju operacije Oluja, Mišetić je naglasio da je ona bila ključna za oslobađanje Bosne i Hercegovine. “Sami zapovjednici Armije Bosne i Hercegovine priznaju da se ne bi mogli osloboditi iz tog okruženja da nije bilo Oluje, koja je otvorila mogućnost za daljnje operacije Maestral i Južni potez“, izjavio je Mišetić. Dodao je da su udružene hrvatske snage (HV i HVO) tijekom tih operacija spustile teritorij pod srpskom kontrolom s 63 na 49 posto. Taj uspjeh hrvatskih snaga iskoristio je međunarodni faktor na čelu s Richardom Holbrookeom kako bi se došlo do konačne teritorijalne podjele između FBiH i RS-a u omjeru 51:49. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Luka Mišetić o presudi u slučaju ‚Prlić i ostali‘ i operaciji Oluja „Presuda se tiče samo šestorke, a ne kriminalizacije Herceg-Bosne“ Hrvatski pravni stručnjak i nekadašnji odvjetnik generala Ante Gotovine, Luka Mišetić, u intervjuu za RTV HB komentirao je utjecaj vojno-redarstvene operacije Oluja na Bosnu i Hercegovinu te pravne i političke konzekvence presude Haaškog suda u predmetu „Prlić i ostali“. Oluja kao prekretnica za oslobađanje BiH Govoreći o vojnom i političkom značaju operacije Oluja, Mišetić je naglasio da je ona bila ključna za oslobađanje Bosne i Hercegovine. “Sami zapovjednici Armije Bosne i Hercegovine priznaju da se ne bi mogli osloboditi iz tog okruženja da nije bilo Oluje, koja je otvorila mogućnost za daljnje operacije Maestral i Južni potez“, izjavio je Mišetić. Dodao je da su udružene hrvatske snage (HV i HVO) tijekom tih operacija spustile teritorij pod srpskom kontrolom s 63 na 49 posto. Taj uspjeh hrvatskih snaga iskoristio je međunarodni faktor na čelu s Richardom Holbrookeom kako bi se došlo do konačne teritorijalne podjele između FBiH i RS-a u omjeru 51:49. Narav UZP-a i doseg presude šestorki Komentirajući presudu u slučaju „Prlić i ostali“, Mišetić je relativizirao pojam Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), istaknuvši da je riječ o pravnom mehanizmu, a ne o samostalnom kaznenom djelu. “To nije zločin sam po sebi, već modus odgovornosti uspostavljen još u slučaju Tadić, baš kao što je to i zapovjedna odgovornost“, objasnio je. Nadalje, naglasio je da se presuda odnosi isključivo na pojedince kojima se sudilo u tom konkretnom predmetu. “Presuda u slučaju Prlić tiče se samo te šestorke koji su bili optuženi u tom konkretnom predmetu i nije kriminalizirala Herceg-Bosnu kao Herceg-Bosnu, nego je osudila zločine koji su se dogodili na teritoriju nekih općina, ne svih“, istaknuo je pravni stručnjak. Politička tumačenja presude Mišetić je upozorio i na političke interpretacije haaških presuda u suvremenom javnom prostoru, tvrdeći da se one svjesno iskrivljuju. “To se danas namjerno krivo tumači kako bi se postigli određeni politički ciljevi, a to je pretvaranje hrvatskog naroda iz konstitutivnog naroda u etničku manjinu“, zaključio je Mišetić. O odnosima i uzrocima rata Komentirajući međuetničke odnose i povijesni kontekst ratnih zbivanja 1990-ih, Mišetić se osvrnuo i na ulogu političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj: “Zamislite koliko bi danas bili bolji odnosi između hrvatskih Srba i Hrvata da je Milorad Pupovac u posljednjih 30 godina ikada rekao nešto poput onoga što je Veljko Mladenković upravo napisao: ‚Dragi moji Srbi, rat nije počeo 05.08.1995 nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA proterali 550 000 Hrvata i srušili 1436 sakralnih katoličkih objekata, ni jedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 91g. do 95g. smo svakodnevno bombardirali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, protjerali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku.’“ Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
NI HRVATA NI SPOMENIKA – ČOVIĆEVA PRODAJA ŽRTAVA HVO
Drvar, Glamoč, Kupres, Uskoplje… mjesta koja su krvavo plaćena žrtvom hrvatskih branitelja pretvaraju se u pozornicu za političku izdaju i poniženje. Nakon što je brigadni general HVO-a Zdenko Lučić protekloga tjedna obišao Drvar i iz tog grada jasno ukazao na krive i za Hrvate pogubne politike Dragana Čovića, u Drvar su odmah stigli Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. Nije to slučajnost. To je poruka sile i poniženja upućena Hrvatima, a u toj posjeti opet je imao svoje prste onaj koji se lažno predstavlja kao zaštitnik hrvatskih interesa. Je li Drvar postao dio koalicijskog paketa SNSD i Dragana Čovića? Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt NI HRVATA NI SPOMENIKA – ČOVIĆEVA PRODAJA ŽRTAVA HVO Drvar, Glamoč, Kupres, Uskoplje… mjesta koja su krvavo plaćena žrtvom hrvatskih branitelja pretvaraju se u pozornicu za političku izdaju i poniženje. Nakon što je brigadni general HVO-a Zdenko Lučić protekloga tjedna obišao Drvar i iz tog grada jasno ukazao na krive i za Hrvate pogubne politike Dragana Čovića, u Drvar su odmah stigli Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. Nije to slučajnost. To je poruka sile i poniženja upućena Hrvatima, a u toj posjeti opet je imao svoje prste onaj koji se lažno predstavlja kao zaštitnik hrvatskih interesa. Je li Drvar postao dio koalicijskog paketa SNSD i Dragana Čovića? Pitanje je jednostavno i gorko: tko danas štiti interese Hrvata, oni koji su branili i oslobodili ove krajeve, ili oni koji ih predaju radi političkog opstanka? Zašto je u Drvaru ostalo manje od 200 Hrvata? Zašto Drvar i Glamoč ne posjećuje posljednji predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu grada Mostara i njegova osobna kandidatkinja za Predsjedništvo BiH? Zašto ni danas u Drvaru nema spomenika za 74 poginula branitelja iz akcije Maestral? I Uskoplje je ovih dana obilježilo obljetnicu brigade HVO Ante Starčević. Ni tamo nije bilo Jugoslavena i pratilje. Pravi branitelji Uskoplja jasno su poručili: taj prostor nije mjeto gdje treba dolaziti agresor, osoba koja iz dana u dan izdaje hrvatske interese, za osobnu korist i korist svoje obitelji. Zašto su oni koji su oslobađali i branili ove prostore izostavljeni iz javnih i političkih ceremonija? Prilikom svečanog otvorenja Spomen sobe, gdje su imena i uramljene fotografije 140 poginulih hrvatskih vitezova iz Uskoplja i drugih krajeva dobile svoje mjesto, branitelji su Ćiriličaru rekli dovoljno. Ne trebaš kročiti u taj sveti prostor. To je granica koju branitelji postavljaju pred one koji su svojim djelima i riječima pokazali kome služe. Zdenko Lučić, brigadni general HVO-a polako preuzima koordinaciju branitelja HVO-a, kojega je ustrojavao početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Branitelji prepoznaju njegov rad i trud, a i sjećaju se njegove značajne uloge tijekom Domovinskog rata. Lučićev doček i boravak u Uskoplju među mnoštvom istinskih branitelja i obitelji poginulih jasno ukazuje na promjenu smjera. Dok je Lučić u Uskoplju sjedio među pukom na svetoj misi u srednjim klupama, Čovića i njegovih pratilja nije bilo nigdje. Isti dan pratilje su se pojavile u Posušju na glazbenom događaju u sklopu „Posuškog lita“, koji sponzoriraju javna poduzeća hrvatskog naroda, točnije poduzeća koja su životima i tijelima obranili poginuli, ranjeni i još danas živući hrvatski branitelji. Javne objave generala o Čoviću kao agresoru na hrvatski narod ostale su bez odgovora od strane Agresora. Pitanja postavljena Ćiriličaru ostala su bez odgovora. Što drugo ta šutnja znači, nego priznanje? Ako se ne odgovara na optužbe i pitanja, to ne briše optužbe, to ih potvrđuje. Lučić u Uskoplju s braniteljima i pukom, a Čovićeve pratilje u Posušju s rotacijama i državnim automobilima poput holivudskih zvijezda, okružene lokalnim tajkunima koji su im još ostali vjerni. Slika je jasna i gorka. Posjeta Vučića i Dodika Drvaru, na poziv u pomoć koji je stigao od Dragana Čovića, nova je uvreda i poniženje Hrvata. Netom prije obljetnice OLUJE, dolazak visoke srpske političke delegacije u Drvar šalje poruku moći „srpskog sveta“ i istovremeno hrvatske sramote koju nam servira onaj tko bi trebao štititi hrvatske interese, a znamo da je Ćiriličar. To nije samo politička koreografija, to je otvoreni čin koji ponižava žrtvu i sjećanje onih koji su dali živote na ovom prostoru i za taj prostor. Daytonski mirovni sporazum obvezuje na povratak prognanih i izbjeglica. Analogno tome postavljaju se dva sasvim logična pitanja: – kako to da su se Srbi vratili u Drvar, a Hrvati su etnički očišćeni u cijeloj Republici srpskoj, točnije njihov broj u tom entitetu danas je u statusu statističke pogreške? – je li to rezultat strateške politike Dodika i Čovića? Ono što su hrvatske snage HVO i HV oslobodile 14. rujna, poput gradića Drvara, danas se predaje politikom radi glasova i političkog opstanka Ćiriličara. Čovićevim postupcima predaju se simboli i teritoriji koje su branitelji platili krvlju. Vide li Hrvati što se događa s Glamočem, Drvarom i Kupresom? Ako ne vide, vrijeme je da otvore oči. Ako vide, vrijeme je da djeluju. Činjenica je da su Dodik, Čović i Aleksandar Vučić politički i fizički preuzeli Drvar. Ovo nije poziv na mržnju bilo koga, ovo je oštar i nepopustljiv poziv na odgovornost. Branitelji su i devedesetih godina prošloga stoljeća rekli svoje. Tko će stati uz njih? Oni koji su branili, ili oni koji danas prodaju ono što je obranjeno? Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Što je prešućeno?
Je li nastup Marija Jareba na Hrvatskom radiju početak kraja velikosrpske hrvatske povijesti Gotovo je nevjerovatno da je trebalo proći više od tri desetljeća da u medijski kontrolirani javni prostor bude objavljena istina o onome što se dogodilo u Srbu 27. srpnja 1941. godine koji su hrvatski komunisti lažno proglasili Danom ustanka naroda Hrvatske. To je samo dokaz da se hrvatska država odnosno njezina vladajuća politika još uvijek nije oslobodila komunističkog naslijeđa u kojemu je velikosrpska politika i ideologija na razne načine kontrolirala hrvatsku prošlost da bi vladala sadašnjošću i garantirala sebi budućnost. Zato 27. srpnja ove godine nije najvažnije što se opetovano dogodilo na toj velikosrpskoj, bolje rečeno četničkoj obljetnici u Srbu, nego ono što se dogodilo na Hrvatskome radiju, gdje je u emisiji Mislava Togonala ugošćen jedan od najuglednijih hrvatskih povjesničara Mario Jareb iz Hrvatskog instituta za povijest. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Što je prešućeno? Je li nastup Marija Jareba na Hrvatskom radiju početak kraja velikosrpske hrvatske povijesti Gotovo je nevjerovatno da je trebalo proći više od tri desetljeća da u medijski kontrolirani javni prostor bude objavljena istina o onome što se dogodilo u Srbu 27. srpnja 1941. godine koji su hrvatski komunisti lažno proglasili Danom ustanka naroda Hrvatske. To je samo dokaz da se hrvatska država odnosno njezina vladajuća politika još uvijek nije oslobodila komunističkog naslijeđa u kojemu je velikosrpska politika i ideologija na razne načine kontrolirala hrvatsku prošlost da bi vladala sadašnjošću i garantirala sebi budućnost. Zato 27. srpnja ove godine nije najvažnije što se opetovano dogodilo na toj velikosrpskoj, bolje rečeno četničkoj obljetnici u Srbu, nego ono što se dogodilo na Hrvatskome radiju, gdje je u emisiji Mislava Togonala ugošćen jedan od najuglednijih hrvatskih povjesničara Mario Jareb iz Hrvatskog instituta za povijest. Iako je golim činjenicama u pojedinim medijima i na društvnim mrežama prava istina o događaju već dosad bila objavljivana, javni mediji,a to se prije svega odnosi na Hrvatsku radioteleviziju koja obuhvaća Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio držali su se komunistički nametnute četničke „istine“ da je to bio ustanak naroda Hrvatske. Povjesničar Mario Jareb je u tom nastupu na Hrvatskome radiju ustvrdio da su ustanak u Srbu podigli lokalni Srbi pod utjecajem četničkog pokreta. da su ustanici surađivali s talijanskim okupatorima te je ukazao na masovne zločine nad hrvatskim i muslimanskim civilima što su ih počinili četnički ustanici. Istup povjesničara Marija Jareba očekivano je izazvao oštru reakciju Pupovčevog „Srpskog narodnog vijeća“ koje je dosad na javnoj mediju imalo isključivo pravo da tumači značaj 27. srpnja 1941. godine. Glasnogovornik SNV-a Eugen Jakovčić u otvorenom pismu HRT-u zatražio je od glavne urednice Hrvatskoga radija da zaustavi daljnje emitiranje Jarebovog nastupa, nazivajući ga „neoustaškim povjesničarom“, te priprijetio da će SNV pokrenuti inicijativu da pretplatnici prestanu plaćati pretplatu HRT-u. Ove izjave Srpskog narodnog vijeća kao političkog organa saborakog zastupnika i vođe velikosrpske „pete kolone“ Milorada Pupovca prdstavljaju povredu Ustava, prije svega zahtijevajući od HRT-a uvođenje cenzure, te etiketiranjem povjesničara Marija Jareba kao „neoustaškog“ zato što iznosi nepobitne činjenice o tzv. ustanku u Srbu u kojemu četnici nisu ustali, kako tvrdi SNV, protiv NDH nego su izvršili pokolj nad hrvatskim civilima. Ako se gostovanje povjesničara Marija Jareba i to baš 27. srpnja kad četnički Srbi u Hrvatskoj pod vodstvom Milorada Pupovca obilježavaju taj dan kad su u Srbu izvršili pokolj nad nevinim hrvatskim civilima predstavjajući to kao „ustanak naroda Hrvatske“ pri čemu izbjegavaju odrednicu „hrvatski narod“, smatra prekretnicom u tumačenju suvremene hrvatske povijesti na dosad cenzuriranoj Hrvatskoj radioteleviziji, onda to može biti znak da se konačno počinje ostvarivati preporuka istaknutog hrvatskog povjesničara iz komunističkog doba akademika dr. Dušana Bilandžića. On je na početku stvaranja hrvatske države kao bliski suradnik dr. Franje Tuđmana izjavio: „Svu historiografsku i srodnu literaturu iz doba socijalizma bi trebalo spaliti i sve pisati ispočetka“. To se naravno odnosi i na neke njegove historiografske knjige poput „Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije“, „Hrvatska moderna povijest“ i „Jugoslavija poslije Tita“. Ta zadaća sadašnjim hrvatskim povjesničarima nije nimalo laka, jer umjesto da se Filozofski fakultet zagrebačkog Sveučilišta kao vodeća visokoškolska institucija u zemlji uhvati posla da se konačno hrvatska povijest počinje pisati na temelju znanstvenih činjenica a ne podržavanjem postojeće komunističke jugomitologije lansirao je dvije knjige o dvojici istaknutih komunističkih dužnosnika. Tvrtko Jakovin objavio je knjigu o Budimiru Lončarunakadašnjem ministru vanjskih poslova Jugoslavije koji je odigrao značajnu ulogu u uspostavi UN-ovog embarga na uvoz oružja u Hrvatsku, a Hrvoje Klasić o Miki Špiljaku istaknutom članu rukovodstva Saveza komunista Hrvatske i kasnijem predsjedniku Saveznog izvršnog vijeća, odnosno jugoslavenske vlade. Proces u duhu preporuke akademika Dušana Bilandžića je dakle počeo, ali je pitanje kao što su pokazali ovi prvi koraci u tom smjeru koliko će ključne hrvatske institucije na ovom području imati neophodnu podršku dnevne politike kako bi se neutralizirao očekivani ne baš beznačajan otpor četničke falande u Hrvatskoj na čelu sa vođom „pete kolone“ Miloradom Pupovcem i njegovim Srpskim nacionalnim vijećem. Kako iza svake politike stoji novac, tako i u ovom slučaju indikativan je podatak da je Vlada nedavnom odlukom dodijelila za razdoblje od pet godina 1,7 milijuna eura Hrvatskom institutu za povijest da se detaljno istraže sve hrvatske žrtve koje su stradale u dvije totalitarne Jugoslavije, monarhističkoj i komunističkoj dok istodobno za propagandno djelovanje Srpskog narodnog vijeća kroz tjednik „Novosti“, televizijski kanal „Vida“ i za druge slične projekte izdvaja po 20-tak milijuna eura godišnje. U povjesno razrješenje hrvatsko-srpskih odnosa u proteklih 100 godina spada i vrlo vrijedna inicijativa uspješnog hrvatskog gospodarstvenika i u posljednje vrijeme mecene Branka Roglića. On je okupio nekoliko desetaka povjesničara sa zadaćom da neovisno od bilo kakvih političkih utjecaja na temelju znanstvenog pristupa rasvijetle sve povjesne kontroverze u hrvatsko srpskim odnosima kroz proteklih 100 godina. U svakom slučaju sa svim ovim inicijativama počinje nova era otkrivanja prave i istinske hrvatske povijesti koja je dosad bila pod uspješnom kontrolom velikosrpske politike sve dok nije doživjela svoj konačni politički i
Pupovac šuplje priče i puni računi
Milorad Pupovac, kao dugogodišnji neprikosnoveni šef Srpskog narodnog vijeća (SNV) i SDSS-a, nosi izravnu političku i moralnu odgovornost za smjer koji ta institucija zastupa — smjer u kojem mnogi u Hrvatskoj prepoznaju tek prepakirani nastavak velikosrpskih ideoloških obrazaca, danas uvezanih pod projektom „Srpski svet“. Koncept „Srpskog sveta“ izgrađen je na izmanipuliranom narativu o vječnoj ugroženosti Srba u regiji — od Crne Gore i BiH do Hrvatske. Riječ je o prozirnom pokušaju homogenizacije naroda na tračnicama ozloglašenih Memoranduma SANU, pri čemu se izravno dovodi u pitanje samostalni nacionalni identitet susjednih naroda. U Hrvatskoj se taj utjecaj ne očituje oružjem, nego tihim, ali razornim „unutarnjim rastakanjem“: kroz urušavanje državnog jedinstva, agresivno financiranje paradržavnih kulturnih centara te svojatanje hrvatskog jezika i kulturne baštine. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Pupovac šuplje priče i puni računi ISTINA O SRBU I NASTAVKU VELIKOSRPSKE POLITIKE U HR KROZ SNV I PUPOVCA Milorad Pupovac, kao dugogodišnji neprikosnoveni šef Srpskog narodnog vijeća (SNV) i SDSS-a, nosi izravnu političku i moralnu odgovornost za smjer koji ta institucija zastupa — smjer u kojem mnogi u Hrvatskoj prepoznaju tek prepakirani nastavak velikosrpskih ideoloških obrazaca, danas uvezanih pod projektom „Srpski svet“. Koncept „Srpskog sveta“ izgrađen je na izmanipuliranom narativu o vječnoj ugroženosti Srba u regiji — od Crne Gore i BiH do Hrvatske. Riječ je o prozirnom pokušaju homogenizacije naroda na tračnicama ozloglašenih Memoranduma SANU, pri čemu se izravno dovodi u pitanje samostalni nacionalni identitet susjednih naroda. U Hrvatskoj se taj utjecaj ne očituje oružjem, nego tihim, ali razornim „unutarnjim rastakanjem“: kroz urušavanje državnog jedinstva, agresivno financiranje paradržavnih kulturnih centara te svojatanje hrvatskog jezika i kulturne baštine. Povijesni kontekst ovih napetosti seže od atentata na Stjepana Radića u beogradskoj Skupštini 1928., preko zločina ustaškog režima u NDH i logora Jasenovac, pa sve do masovnih zločina komunističkog režima nakon 1945., Bleiburga i zatrpanih fojbi i huda jama. No, dok bi odgovorno vodstvo težilo objektivnom sagledavanju prošlosti, Pupovac i SNV provode potpunu historijsku selekciju. Posebno iritira cinično održavanje „etnobiznisa“ u režiji Milorada Pupovca. Umjesto stvarne brige za preostali srpski narod na potresom pogođenim i zapostavljenim područjima, zajamčeni saborski mandati služe mu isključivo kao trgovački ucenjivački kapital za osiguravanje fotelja i milijunskih iznosa iz državnog proračuna. Najbolji primjer te provokacije jest tjednik Novosti — medij koji se obilno napaja novcem hrvatskih poreznih obveznika pod krinkom „manjinskih prava“, dok u praksi služi za otvoreno pljuvanje po hrvatskim državnim simbolima, omalovažavanje Domovinskog rata i cijepljenje javnosti ideološkim otrovom. Vrhunac tog političkog licemjerja jest Pupovčeva uloga „dežurnog klimavca“ u Beogradu. Sjediti u prvim redovima dok Aleksandar Vučić i srbijanski politički vrh uspoređuju modernu, samostalnu Hrvatsku s NDH — bez ikakve reakcije ili obrane države od koje prima saborsku plaću — izravan je dokaz lojalnosti Beogradu, a ne Zagrebu. Tome valja pridodati i licemjerno hodočašće u Srb 27. srpnja, gdje se pod krinkom „antifašizma“ slavi ustanak koji je započeo brutalnim pokoljem i etničkim čišćenjem hrvatskih civilnih obitelji u Boričevcu i Kulen Vakufu. Vrijedi podsjetiti da u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana takvih državnih manifestacija i veličanja dogodovština u Srbu uopće nije bilo. Tek dolaskom Stipe Mesića, a potom i Ive Josipovića, širom su otvorena vrata toj praksi te je hrvatska Vlada počela izravno financirati takve manifestacije novcem poreznih obveznika, dajući im legitimitet koji u devedesetima nisu mogle ni zamisliti. Sadašnja generacija Hrvata i Srba nije individualno odgovorna za zločine iz prošlosti. Međutim, dok god Milorad Pupovac i SNV drže monopol nad manjinskom politikom, držeći vlastiti narod u taocu permanentne ugroženosti radi vlastitih privilegija i služenja beogradskim interesima, stvarni dijalog i kvalitetniji suživot, ostat će nemoguća misija. Jer kad se na kraju podvuče crta, ogoli sva ta ideološka magla i prebroje svi milijuni sliveni iz proračuna, računica je sasvim jednostavna: od cijele ove priče, izrežiranih napetosti i takozvane „borbe za ugrožena prava“, izravne i jedine prave opipljive — naravno, financijske — koristi na kraju imaju isključivo Milorad Pupovac i njegova obitelj. Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti
Svi smo mi Ilija Cvitanović!
Nakon što je u javnosti odjeknula vijest da su protiv predsjednika HDZ-a 1990, Ilije Cvitanovića, podnesene kaznene prijave jer je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) nazvao časnom vojskom i iznio svoje stajalište o haaškim presudama, postavlja se ključno pitanje: Smije li se u Bosni i Hercegovini više uopće naglas izreći političko mišljenje i vlastiti stav? Ako je izgovaranje onoga što stotine tisuća ljudi nosi u srcu postalo kazneno djelo za koje se ide u zatvor – onda odmah možete pripremiti rešetke za sve nas. Jer ako ide Ilija Cvitanović, onda s njim trebamo ići svi mi koji dijelimo isto mišljenje i koji odbijamo savijati kičmu pred političkim pritiscima. Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Facebook-f Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Naslovna Vijesti Sport Politika Svijet Zanimljivo Kontakt Svi smo mi Ilija Cvitanović! Nakon što je u javnosti odjeknula vijest da su protiv predsjednika HDZ-a 1990, Ilije Cvitanovića, podnesene kaznene prijave jer je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) nazvao časnom vojskom i iznio svoje stajalište o haaškim presudama, postavlja se ključno pitanje: Smije li se u Bosni i Hercegovini više uopće naglas izreći političko mišljenje i vlastiti stav? Ako je izgovaranje onoga što stotine tisuća ljudi nosi u srcu postalo kazneno djelo za koje se ide u zatvor – onda odmah možete pripremiti rešetke za sve nas. Jer ako ide Ilija Cvitanović, onda s njim trebamo ići svi mi koji dijelimo isto mišljenje i koji odbijamo savijati kičmu pred političkim pritiscima. Za hrvatski narod u BiH stvar je jasna i povijesno neoboriva: HVO je bio časna vojska koja je stala na branik domovine, obranila svoje domove, svoj narod i same temelje Bosne i Hercegovine. To ne znači zatvaranje očiju pred istinom. Nitko od nas ne negira da su se u ratnom vihoru događali zločini. Zločina je, nažalost, bilo na sve tri strane. I stav je tu sasvim jasan i principijelan: svaki pojedinačni zločinac mora odgovarati za ono što je zgriješio, bez obzira kojoj vojsci ili narodu pripadao. Žrtve zaslužuju pravdu, a krivci svoju kaznu. Ali pokušaji da se čitavoj jednoj vojsci nametne kolektivna krivnja i etiketa – jednostavno ne prolaze. Prijave i pritisci neće utišati narod niti će promijeniti povijesno pamćenje. A najveći paradoks u cijeloj ovoj priči jest upravo činjenica tko je podnio kaznenu prijavu. Najviše je, navodno, zasmetalo Slavenu Kovačeviću – dežurnom „Hrvatu po potrebi“, čovjeku koji se izjašnjava onako kako mu u datom političkom trenutku najviše odgovara. To što baš on dijeli lekcije o tome što se smije, a što ne smije reći o HVO-u i ratu, graniči s potpunim apsurdom i komedijom. Ako je takav politički inženjering mjerilo pravde, onda u tome nismo i nećemo biti nijemi promatrači. Danas, više nego ikada: Svi smo mi Ilija Cvitanović! Mozak.info donosi najnovije vijesti iz svijeta tehnologije, politike, muzike, sporta, filma i zabave – brzo, jasno i zanimljivo © 2026 Mozak.info. Sva prava pridržana. Kontakt info@mozak.info Facebook-f Impresum Pravila privatnosti